Roza i njene ljubavne skice

27.

Tri tjedna samoj dalje od kuće je bio pomalo težak period. Iscrpljena je dočekala tu reviju kojoj se nije imala snage ni veseliti. Bila je pomalo tužna dok je sjedila u svojoj sobi prije polaska u dvoranu gdje će se održati revija.
Nitko od njenih to nije mogao vidjeti, mogli su gledati samo preko interneta no to ju nije zadovoljilo. Samo ih je htjela zagrliti i čuti njihove pohvale.

Tužnjikavo je puhnula i otišla u kupaonicu kako bi pokupila svoju šminku. Nije volje da ju vizažisti šminkaju njihovom šminkom, ona je nosila svoju i svoje četkice.

Sven je već uveliko bio spreman kad se spustila u prizemlje, noseći svoju omiljenu LV putnu torbu gdje je stavila šminku i odjevnu kombinaciju za reviju.

" Jesi ti spremna?" Sven se uzbuđeno nasmijao kad ju je ugledao.
" Valjda jesam. Jesi ti to malo nervozan?" osmjehnula se i pomilovala ga po ramenu.

" Jesam malo. " nervozno se nasmiješi kad taksi stigne pred hotel.

" Hajdemo, još malo. " Roza mu se ohrabrujuće nasmiješi i povede ga za ruku u taksi.

" Vi se negdje spremate?" taksist ih je zbunjeno upitao kad su ušli s velikim torbama.

" Imamo reviju. " Roza kratko odgovori potom pogleda prema Svenu koji je izgledao kao da će se izbljuvati.

" Hej, bit ćeš okej. Smiri se. " blago se nasmiješila, prošavši rukom po njegovom obrazu.

" Da. Hvala ti. " osmjehnuo se i prigrlio ju slobodnom rukom.

" Ne brini se. " poljubi ga u obraz kad se taksi zaustavi ispred velike zgrade. Izašli su iz auta, pojurivši prema stražnjem dijelu gdje su se mladi dizajneri već skupili. Roza uputi smiješak Trishi koja joj priđe.

" Tvoje kreacije idu druge. Za dvadeset minuta modeli moraju biti obučeni." užurbano joj je rekla i pojurila dalje. Pet modela joj je prišlo, odmjeravajući je. Kako bi samo voljela da je njena Maša ovdje, ona bi sklonila ovu napetost koja je vladala. Dok ih je tako užurbano oblačila u svoje kreacije, imala je osjećaj da će doživjet napadaj panike. Sve je bilo tako brzo i pomalo neugodno, svuda je vladala vika i nervoza. Trisha je samo trčala oko njih, psujući ih.

" Djevojke, spremne ste. " Roza im se uljudno nasmiješi i pogleda ih. Njene kreacije su im tako lijepo pristajale. Istinski je bila ponosna na sebe, na svoj uspjeh. Dosta je dogurala za ove tri godine, pod sobom je imala jednu modnu tvrtku gdje je naučila dosta korisnih stvari.

" Roza, tvoji modeli su spremni?" Trisha je upita na što ona kimne.

" Oke, ti se spremi da se možete fotografirat. " zapovjedila je. Roza slegne ramenima i ode u svlačionicu kako bi se presvukla. Bijele poslovne hlače, bijeli top do pupka i bijeli sako su je čekali na lutki. Presvukla se na brzinu kad je frizerka već došla do nje i posjela je kako bi joj sredila kosu. Ispeglala joj je kosu, lijepo počešljala i pošpricala sprejom za sjaj.

Nakon šminkanja u tamnijim tonovima se pogledala u veliko ogledalo. Stvarno je izgledala kao suvremena poslovna žena. One poslovne hlače uopće nisu izgledale toliko loše, visoki struk je prekrivao njen pupak tako da se vidio samo mali dio trbuha zbog kraćeg topa. Bila je jako zadovoljna svojim izgledom.

" Djevojke, jesmo spremne za fotografiranje?" obratila se modelima koji su kimnule i posložile se oko nje.
Nakon nekoliko fotografija su bile spremne poći iza piste. Roza je popravljala još neke finese kad ju je netko naglo gurnuo. Okrenula se, ugledavši svoje prijatelje. Sva nervoza i umor su odjednom nestali, imala je osjećaj kao da je poletjela u zrak.

" Mašo! Jakove!" vrisnula je i bacila se prijateljici u zagrljaj. Maša ju nasmiješeno stisne u naručju.

" Ne mogu vjerovat da ste ovdje.." u nevjerici je izustila potom zagrlila Jakova.