Roza i njene ljubavne skice

28.

" Malo sam pijana. " zasmijano je rekla Borni kad su stigli u hotel. Uzeo ju je za ruku, mahnuvši mladom bračnom paru koji su se zaputili u svoju sobu. Pazio je na svaki detalj, tako je gorio od želje za njom i kad je Maša rekla za dan održavanja revije, pokupio je njih dvoje i jednostavno ih doveo u Beč.

Bio je očaran kad ju je vidio na onoj pisti, kako tako profinjeno razgovara i hoda, kako se odnosi s javnošću..
Predivna žena. To je sve što mu se motalo po glavi. Više nije bilo glupih igrica, to je to. Vrijeme da se i Borna Dragojević napokon uozbilji.

" Sven! Borna, ovo ti je moj prijatelj Sven!" promuklo je povikala kad je ugledala Svena kako tetura po hodniku.

" Rozice! Curice moja!" nasmijano je uskliknuo i zagrlio ju.
" Sven ti je meni pravio društvo ovdje. " Roza je mrmljala kroz smijeh.

" Meni je to baš lijepo, ali ti bi sad trebala na spavanje. A i Sven isto. " nervozno se osmjehnuo, povukavši Rozu na sebe.
" Hajde. Idemo spavat. " mahnula je rukom i polako krenula prema svojoj sobi. Iz torbice je izvukla karticu, otključavši vrata.

" Evo ga. Moja soba. " rekla je kao da je ušla u svemirski brod. Borna se nasmijao, zatvarajući vrata.

" Hajde,tuš i krevet. " zapovjednim tonom je izustio kad je skinula svoj sako. Pogled mu je odmah pao na njene grudi koje su u onoj malenoj majici izgledale još izazovnije.

" Ne, ne. Prvo ja i ti moramo razgovarat." nestašno se nasmijala i sjela na krevet. Skinula je visoke potpetice potom podigla noge na krevet.

" Sutra ćemo, Roza. I ja sam umoran. " otpuhnuo je, prišavši krevetu.

" Ne. Sad ili nikad. " mahne rukama.

" Okej, slušam te. " sjeo je do nje potom prošao rukama kroz kosu. Stvarno je malo htio sklopiti oči.

" Ja mislim da sam zaljubljena u tebe. I da si jako zgodan, ali da si pravi kreten. Ne sviđa mi se tvoj karakter. " samo se mogao smijati. Bila je tako slatka no znao je da je iskrena. Možda iskrenija ne bi bila da nije pijana.

" Moj karakter će se promijenit. Samo ti budi tu. " privukao ju je u zagrljaj na što je osjetio njen smiješak.

" Hvala ti Borna. Osjećala sam se tako posebno kad sam vas ugledala. " čvrsto ga je obujmila rukama oko vrata, duboko dišući.

" Drago mi je zbog toga. Sad se istuširaj i idi u krevet, i ja sam umoran. " pomiluje  ju po obrazu na što ona složno kimne.

Iz kupaonice se vratila nakon desetak minuta, podignute kose i bez šminke. Izgledala je tako simpatično i koliko god želio ostati spavati u njenoj sobi, htio je ići polako. On je ovaj put htio polako.

" Ne želim spavat sama. " zakmečala je poput djeteta kad je legla ispok prekrivača.

" Ali moraš. Ja ne želim da se nešto krivo shvati ovaj put. " nasmiješio joj se i krenuo van kad je ponovno zaustila njegovo ime.

" Laku noć, Roza. Vidimo se ujutro." nasmiješio joj se toplo i izašao iz sobe. Naslonio se na zid, duboko dišući. Bio je ponosan na sebe jer se uspio oduprijeti. Ušao je u lift, otišavši na treći kat gdje se nalazila njegova soba.

Istuširao se i naposlijetku legao u krevet. Nije ni on htio spavati sam no morao je. Nije smio popustiti.

Jutro je svanulo malo prebrzo. Roza je jedva otvorila oči, protrljavši ih. Trljala je oči i dok je hodala prema kupaonici. Toliko su ju boljele.

Istuširala se potom oprala kosu kako bi ju mogla zavezati za put. Nije voljela imati puštenu kosu kad bi se vozila u avionima ili nekim prijevoznim sredstvima gdje se puno ljudi vozi. Imala je uši u kosi kao djevojčica i tog se bojala odtad. Čak i sad.