Roza i njene ljubavne skice

32.

Probudila se dosta nervozna jer je ovo ipak trebao biti Janov prvi susret s ocem nakon toliko godina. Mala Luna je spavala do nje u krevetu, izgledala je tako slatko i spokojno dok je spavala. Tek je sad shvaćala koliko je stvarno htjela imati dijete.

" Dobro jutro.." Luna je slatkasto progovorila kad je otvorila oči. Roza ju pomiluje po crnoj kosi i otisne usne na njeno čelo.

" Jutro ljepotice. " nježno izusti.

" Idemo li danas vidjeti baku i djeda? Malo se bojim. " nervozno je priznala svojoj teti na što se ona blago nasmiješila.

" Ne brini se ništa. Tvoj tata i ja smo tu da se pobrinemo da sve prođe dobro." namigne joj.

" Ako ti tako kažeš. " zar je moguće da je curica odmah na prvu noć zaželjela da spava kod nje u krevetu? Bila je tako umiljata i draga da nije mogla odbiti.

" Jako si lijepa. Podsjećaš me na moju mamu. " Luna se tužnjikavo nasmiješila, prigrlivši svog bijelog medvjedića.
" Ssh.. idemo se mi obući pa praviti doručak." Roza se osmjehne potom iskoči iz kreveta na što malena Luna potrči za njom prema kupaonici. Zajedno su oprale zube i umile lice potom krenule izabrati odjevnu kombinaciju.

" Zašto imaš sve ove crteže na drvenoj ploči?" Luna je znatiželjno upitala, gledajući u pano na kojem su stajale njene najnovije skice.

" To je pano i tu se nalaze moje najnovije ideje. " Roza odgovori, tražeći odjeću po ormaru.

" A zašto ti crtaš to?"
" Znaš li što je modni dizajner?" Roza ju upita kad ju podigne u naručje.
" Oni stvaraju haljine za princeze. "

" A ja pravim haljine za žene. "

" Stvarno?" Luna ju iznenađeno pogleda na što ona kimne.

" Da, da. To su sve ideje koje ćemo pretvoriti u haljine. "

" Mogu li ja vidjeti kako se to radi?" uzbuđeno upita. Dijete nije imalo majku, imala je samo mušku osobu u svom životu i sigurni joj je nedostajalo malo ženske blizine.

" Pa, ako ostaneš dovoljno, možeš. Sad se idemo obući i probuditi tvog tatu. " prijeđe vrhom prsta po njenom nosiću i spusti je na noge. Obukle su se potom izašle u kuhinju kako bi spremile doručak. Malena je bila tako vesela da je i nju odmah natjeralo na nekakvu pozitivu. Nervoza jest bila prisutna no u puno manjoj količini.

" Dobro jutro tata!" vrisnula je na Jana koji je pospano ušao u kuhinju. Jan ju uzme u naručje, izljubivši joj lice.

" Jutro bebo. Kako si spavala s tetom? Nije te izgurala iz kreveta?" nasmijano je upitao na što je odmahnula glavom.

" Ajde dobro onda. Lijepo miriše. " pogledao je Rozu koja je kimnula glavom i rukom pokazala da sjednu za stol.

" Znaš, nedostajao mi je doručak kad se probudim. Otkad Tie nema, ja sam kao izgubljen. " nasmijao se. U njegovim smeđim očima je jasno mogla vidjet umor, glumio je oba roditelja od početka Luninog života. 

" Rekla bi nešto, ali ne želim. Jutro mi je počelo veselo pa neka se tako i nastavi." nasmiješila se, počevši s doručkom.

" Tata, tata. " Luna ga uzbuđeno zazove na što ju on pogleda.

" Teta Roza pravi haljine! Prave haljine za žene!" usklikne.

" Sad će definitivno još više poludjet za tobom. " odmahnuo je glavom potom spustio pogled na svoju kćerkicu.

" Meni ne smeta. " slegne ramenima kad joj se mobitel oglasi zvukom poruke.

Dobro jutro mladoj nadi modnog svijeta