Roza i njene ljubavne skice

17.

Sneno je podigla ruku i ugasila alarm. Bilo je vrijeme za pokret, povratak u stvarnost. Malo se pribojavala toga jer je znala da mora kročiti u firmu i obračunati se sa šeficom. No, u jedno je bila potpuno sigurna. Nema više podlijeganja, mora postaviti svoje standarde. Bila je sigurna u svoj talent i uspjeh.

" Razmišljaš od ranog jutra?" Borna je progovorio nakon što ju je promatrao nekoliko sekundi.

" I ti bi razmišljao da te čeka obračun s ludom šeficom. " nervozno se nasmijala, zaputivši se u kupaonicu gdje se istuširala i oprala zube. Kosu je podigla u visoki rep te obukla običnu sivu haljinicu kako bi se osjećala udobnije tijekom putovanja.

Nanijela je samo pudera i maskare potom malo parfema.
" Jesi gotova više? Mogao sam se istuširat tri puta. " preokrenuo je očima kad je izašla iz kupaonice.

" Jesam. Idem spremit doručak dok se svi podižu. "

" Pazi, tempirana bomba od moje majke spava u boravku. " pogurnuo ju je na što se nasmijala. Ušla je u kuhinju i počela pripremati doručak za sve. Možda se i mogla naviknuti, Borna je bio tako zanimljiv i dobar. Puno smiješniji i opušteniji nego prije.

" Dobro jutro. " namrštena Andrea je ušla u kuhinju i sjela za šank.

" Jutro gospođo Andrea. " pristojno je odvratila iako je bila dosta ljuta na nju. Stvarno je ružno govorila o Borni iako je i ona sama svašta znala reći o tom dečku. No, iz tuđih usta je to zvučalo puno gore.

" Gdje mi je sin?"

" Tušira se. Moramo se spremiti za polazak. " smireno odgovori.

" Ti znaš dobro kuhat?"

" Da.. majka mi je kuharica. "

" Gdje radi?" Andrea upita, spoznala je taj pogled. Nadala se da će reći da radi u menzi ili nešto takvo, samo da bi mogla provući nekakvu lošu foru.

" Ona je chef u jednom restoranu u Zagrebu. " Andrein pogled se naglo ublaži. Borna je imao njene plave oči.

" To je lijepo zanimanje. Ja sam uvijek bila zauzeta novinarskim poslom, nisam imala vremena za kuhanje. " nasmije se.

" Moja mama oduvijek voli kuhat. Naučila me neka jednostavna jela već s osam godina, Mašu i mene je uvijek zapošljavala da s njom pečemo kolače." sjetno se nasmijala. Maša i ona su se stvarno zabavljale dok su barem pokušavale peći ukusne kolače.

" A da, Jakov mi je pričao da ste Maša i ti dugo prijateljice. "

" Jesmo, točno dvadeset i jednu godinu." bila je tako ponosna na sve te godine iskrenog prijateljstva i razumijevanja.

" To je dugo. Jako lijepo. A ti? Za što si se ti školovala?"

" Moda i dizajn, naravno. Oduvijek sam htjela to raditi. " slegne ramenima i počne s postavljanjem stola.

" Ti si sigurna u vezu s mojim sinom?" sunnjičavo je upita kad Maša izađe iz sobe i doslovce joj spasi živce.

" Jutro, Roza. " osmjehnula se i sjela za stol.

" Ako si ti pravila doručak, onda ćemo se svi dobro najesti. " nasmijano je progovorila na što se Roza ponosno osmjehnula.

" Hvala lijepo, draga gospođice. " pomiluje ju po ramenima. Svi su se ubrzo skupili za stolom kako bi doručkovali.

" Ovo je dobro. Tko je pravio doručak?" Borna upita, punih usta.

" Pa tvoja cura. Zar ti ne znaš njene kulinarske sposobnosti?" Klaudija ga zbunjeno pogleda na što se on nasmije.