Roza i njene ljubavne skice

29.

" Onda? Večera kod mene?" veselo se nasmijala kad su stigli na zagrebački aerodrom.

" Može!" Maša usklikne na što dečki kimnu.

" Ako Roza bude kuhala, bit će super. " zadovoljno je izustila.

" Ma daj, ne kuham ja baš toliko dobro.."

" Postoji li nešto što ti ne znaš?" Borna upita sa smiješkom.

" A ne znam ja baš ni kuhat. Mama me naučila nešto. " slegne ramenima i uzme svoj kofer s trake.

" Rozina mama je chef u jednom restoranu. Ona nas je sve naučila što znamo u kuhinji. " Maša se osmjehne.
" Ali ti si magistrirala njena poširana jaja." Roza se osmjehne Maši koja kimne.

" Valjda jesam. Onda se vidimo kod tebe?"

" Da, tamo oko osam." osmjehnula se i krenula dozvati taksi kad ju je Borna povukao za ruku.

" Auto mi je na parkingu. Dođi sa mnom, mislim da znam gdje ti je stan. "

" A okej. " slegne ramenima, krenuvši za njim prema parkiralištu.

" Nisi nikad razmišljala o preseljenju u neki veći stan?" zainteresirano je upitao. Imala je dosta novca no nikad se nije iselila iz Mašina i njena stana.

" Ne znam. Onaj stan je pun lijepih uspomena i dogodovština, jednostavno me podsjeća na ta bezbrižna vremena kad je problem bio samo ispit. " sjetno se nasmiješila.

" Razumijem. "

" A gdje ti živiš?" upitno ga je pogledala.

" U kući, velikoj kući. " nasmijao se i skrenuo u njen kvart.

" Ti sam u velikoj kući? Kakvog to ima smisla?"

" Pa ne znam. Kupio sam je prvim velikim novcem, s godinama sam ju suvremenije preuredio. Imam kućnu teretanu, bazen unutra, četiri sobe uz kupaonice i veliku garažu. "

" Tko ti to čisti? Valjda ti?" nasmijala se.

" Nekad mama, nekad spremačica. Nemam ja baš vremena za pospremanje iako sam vrlo uredan. " odgovorio je uz smiješak, stajući pred njenom zgradom.

" Trebaš pomoć sa stvarima?"

" Ma kakvi. Mogu sama. Želim malo sabrat dojmove i pripremit jako finu večeru. " nasmiješila se i izašla iz auta. Pokupila je svoje kofere sa zadnjeg sjedišta potom otišla u zgradu. Kanila je obavijestiti majku o povratku, pospremiti stan i skuhati večeru.

Raspakirala je stvari odmah jer nije voljela nered. Istuširala se kako bi malo razbila taj umor koji ju uvijek svlada pri putovanju avionom.
Onako u donjem rublju i bademantilu je pospremala stan potom nazvala majku kad je završila.

" Halo?" majčin umorni glas se oglasio u slušalici.

" Hej, mama. Došla sam kući. " s osmijehom je izustila.

" Dijete moje, kako ti je bilo tamo? Jesi se zabavila?"

" Jesam, revija je bila fantastična. Pogledaj na internetu. "

" Hoću. Tata je već gledao, ali ja sam radila pa nisam stigla. "

" Kako si ti? Zvučiš grozno. " otpuhne. Stvarno je zvučala kao da ju je pregazio vlak što je našu Rozu poprilično zabrinulo.

" ne znam, kćeri. Osjećam se jako loše. " otpuhnula je.
" Jesi na poslu još?"
" Ne.. izašla sam ranije. Stvarno sam se loše osjećala." to nikako nije bilo dobro. Njena majka je radila dok nije padala s nogu, gurala je sviju i radila kao manijak. Stvarno ju je plašila ta situacija.