Roza i njene ljubavne skice

33.

Kad se vratila u bolnicu, otac i Jan su potiho raspravljali nešto dok je Luna samo nijemo sjedila do njih. Roza joj priđe potom se spusti u čučanj.

" Hoćemo ti i ja ići vidjeti baku?" ljubazno je upitala na što je malena slegnula ramenima. Bilo joj je tako žao djevojčice.

" Hajde, samo da je vidiš. " nasmiješila se i povela ju za ruku do sobe gdje je ležala Anja.

" Ovo je tvoja baka Anja. " osmjehnula se na što su sjele na stolice do kreveta.

" Jako je mirna.." Luna je zbunjeno izustila.
" Ona je jako bolesna. Nitko ne zna kad će se probuditi no kad se probudi, pravit će ti najbolje kolače na svijetu. " pomiluje ju po dugoj kosi.

" nadam se da će to biti brzo. Ja jako volim kolače, jedem ih samo za rođendan. " tužno izusti. Dijete ne bi lagalo, samo je htjela ispitati njihov život.

" Kakav je život tvog tate i tebe u Šibeniku?" oprezno je upitala.

" Voljela bih imati mamu, s tatom je nekad tako dosadno, ali jako ga volim." slegne ramenima.

" Pa što radite vas dvoje?"

" Ja idem u vrtić, tata radi. "

" A što tata radi?"

" Tata radi na internetu i nekad izlazi jako kasno kad misli da spavam. " bilo joj je dosta.

" Dobro, dušo. " nasmiješila joj se blago potom ustala sa stolca i prošetala po sobi.

" Bože, pomozi da ovo sve izdržim. " istinski se osjećala iscrpljeno. Rađe bi se vratila svom starom užurbanom životu.

Jan i Viktor su ušli u sobu na što ih je obojicu ljutito odmjerila.
" Vi ste napokon stigli?" prekriži ruke ispod grudi.
" Jesmo, Roza. Razgovarali smo. " Viktor je mirno rekao, za divno čudo. Što li mu je Jan rekao da ga je toliko uspio smiriti?

" U redu. Ja bih trebala ići, moram nešto obaviti. " samo se htjela zatvoriti kod Maše i Jakova u kuću. Uzela je torbu kad ju je Janova ruka zaustavila.

" Jesi okej?"

" Ne, Jan. Neću ni bit okej. " istrgnula je ruku iz njegove. Uopće nije htjela ni znati što se dogodio no njen stariji brat je pojurio za njom van

" Nemoj ići zbog mene. Nisam ja to mislio tako.. ti imaš sve, ja nemam ništa. Moraš me shvatit. " namršteno ga je pogledala. Nije htjela ponovno ispasti glupa.

" Mogao si me samo pitat. Ne bih ti posudila nego dala novac. Imaš sreće da imaš Lunu inače bih te izbacila s noge na nogu. " bezobrazno je odgovorila i krenula na što se sjetila:

" Večeras imamo društvo na večeri. Prijatelj mi je stigao u grad i mora spavati negdje. "

Sjela je u auto, osjetivši bitno olakšanje. Maša i Jakov su ju doslovce dočekali na vratima kad su vidjeli kako se njen auto parkira ispred kuće.

" Kako si ti?" Jakov ju upita dok idu u dnevnu sobu.

" Ne pitaj me ništa. Imate li kakvog alkohola? Nečeg jakog?" rastreseno upita. Samo je htjela osjetiti votku kako joj reže grlo.

" Sad ću ti donijet. " Jakov nestane u kuhinju na što ju Maša posjedne na kauč.

" Hej, smiri se. " pomiluje ju po ramenima.

" Mašo.. u kurcu sam. " otpuhnula je i prošla prstima kroz dugu kosu.

" Znam da jesi, razumijem te. Ubrzo će ručak pa ćemo jesti dobre hrane i razgovarati. Jakov i ja smo ti odlučili dati jedan bitan zadatak. " nasmiješeno je izustila.