Roza i njene ljubavne skice

21.

" Dobra večer, gospodo. " uljudno je pozdravio kad je ušao u prostran ured. Marcelo se okrenuo prema njemu u svom kožnom stolcu, držeći kubanku u zubima.

" A da istjeraš svoje psiće van?" pogledao je Marcela koji je kimnuo i dečkima pokazao pogledom da napuste prostoriju.

" Jesi donio?" upitao je, skočivši sa stolca kao malo dijete. Kao da je imao deset, ne pedeset godina.

" Jesam. " složeno odgovori, nalivši si Marcelov viski u čašu na stolu.

" Slobodno se posluži. Hvala. " nasmijao se i otvorio sanduk. Oči kao da su mu zasijale. Bio bi to simpatičan prizor da tu nije bilo nekoliko kilograma kokaina koji je išao na ulicu uništiti mnoge živote.

" Jesi ikad probao?" upitao je, prosuvši bijeli prah na nekakav kožnati rokovnik i polako ga počeo redati u crte karticom.

" Nemoj to raditi pred mojim očima. " odmahnuo je glavom i iskapio drugu čašu viskija.

" Što se bojiš?" Marcelo se posprdno nasmije.

" Jesi ikad vidio nekog toliko uništenog? Sigurno ti nitko nikad nije umro na rukama." rekao je, fiksirana pogleda u jednu točnu na zagasito crvenom zidu.

" To te brine? Sine, ovo je biznis. " naslonio se rukama na stol.

" Taj lik mi je bio prijatelj, uzor. " sjetno se nasmijao na što mu je Marcelo prišao.

" Samo probaj, nestat će tjeskoba i shvatit ćeš ovo samo kao dodatni prihod. " nasmiješio se i povukao ga za lakat do stola.

" Nema šanse. " odmahnuo je glavom potom snažno puhnuo u prah koji se razletio po stolu. Marcelo ga je snažno udario šakom u glavu, osjetio je metalan okus krvi no nije se bunio.

" Ti nisi normalan! Misliš da ćeš zauvijek moći živjeti od klubova i šverca oružja i auta?! Ti misliš da je to prava stvar?!" bijesno je povikao.

" Ja jako dobro razumijem u čemu je tu stvar, Marcelo. Jako dobro znam." složeno odgovori.

" Pa što je onda problem? Mali, imaš dobru kuću, novi auto i tko zna koliko žena bi te htjelo zaskočit. Gdje je problem?" otrovno ga je pogledao svojim crnim očima.

" Problem je u mojoj glavi. " nasmijano je priznao potom nastavio:

" Osjećao bih se kao da sam izdao svog mrtvog prijatelja. Cijelo vrijeme sam mislio da sam bolji od njega, kako bih mogao tako nisko pasti? Kako bi Bog na to gledao?"

" E pa vidiš, za takve stvari postoji ispovijed. Prije nego što sam poslao momke na tvog prijatelja, ispovjedio sam se. Ipak, nije lijepo narediti drugima da prebiju tako mladog dečka. " složeno je odgovorio i nalio si viski u čašu.

" Ne znam ja koliko bi to pomoglo mojoj poludjeloj glavi. " nasmijao se, sjedajući u udoban naslonjač. Marcelo se prošeta oko naslonjača. Tako mu se sviđao njegov mlad karakter i snaga uma. Toliko se opirao tome.

" Ali Borna, svi smo mi tvojih godina težili tome da budemo netko i nešto. Misliš da ne znam u kakvoj si poziciji?" osmjehnuo se i odmahnuo ćelavom glavom.

" Lijepi moj, ja sam izgubio sina tvojih godina, a još sam tu. " Borna je ovo više shvaćao kao pranje mozga, Marcela je privlačio njegov karakter i to mu je bilo jasno. Htio ga je staviti u odred, da bude njegov psić i izvršava njegove prljave poslove. Borni se više sviđala uloga mladog šefa koji je uživao u svom raskalašenom životu bez brige i pameti. U ovome bi morao puno misliti, imao bi neke ljude na savjesti, a više nikog nije htio imati na savjesti.

" Zbog čega si izgubio sina?" upitao je, znajući odgovor. Zasigurno je znao što će odgovoriti.

" Znam da sad sam sebi serem u usta, ukrao sam par kilograma kokaina, došli su i ubili mi sina. Imao je samo dvadeset godina. " točno šest godina mlađi od Borne.

" Jel ti sad jasno zašto sam protiv toga?" podigao se na noge i odložio čašu na bukov stol.

" To je samo biznis, Borna. Biznis. "

" Želim ti dat nešto da mi se više nikad ne javljaš. " zabio je ruku u džep i pružio mu manji buntić.

" Dobro, mali. Obrati mi se ako ti zatreba neka pomoć. Oprosti mi zbog svog prijatelja. " nasmiješio se. Borna kimne potom izađe van iz ureda.

" Što je psići?" samodopadno se nasmijao trojici koja su ga promatrala. Zasigurno su tek izašli iz srednje škole.
Onaj obrijane glave se zaputi prema njemu no kolega ga zaustavi i nijemo odmahne glavom.

" Koji od vas su tukli mog prijatelja?" ljutito je povikao.

" Kojeg prijatelja?" obrijani je umišljeno upitao.

" Koga ste tukli večeras?" prostrijeli ga pogledom.

" Tako nam je šef rekao. Nema to veze s tobom, a bome ni s nama. " ovaj koji je pridržavao obrijanog dečka je odgovorio.

" Dobro, dečki. Laku noć. " nasmiješio se i okrenuo se kad je začuo otvaranje dvokrilnih vrata Marcelova ureda. Okrenuo se, ugledavši Marcela s istom onom puškom u rukama.

" Što je sad?" namršteno je upitao.

" Ti si prevelika prijetnja, mali." pogleda ga odrješito i podigne pušku. Borna se namrštio, primivši svoj pištolj koji je uvijek nosio sa sobom u ovakvim situacijama.

" Polako, Marcelo. Rekao sam ti već da se ne želim petljat u taj svijet. " i mislio je to. Bio je prilično zadovoljan novcem i ugledom koji je imao, nije ga htio niti podizati niti spuštati.

" A spreman si potegnuti pištolj na mene?" nasmijano je upitao.

" Jesam jer si ga ti potegao na mene. Htio si me ubit s leđa kao neku životinju." posprdno se nasmije i izvuče pištolj.

" Dečki, znate što vam je činiti. " značajno pogleda dvojicu koja su razgovarala s njim.

" Nećemo tako. " uperio je pištolj u ovu dvojicu i pogledom im naložio da se vrate na svoje mjesto.

" Ja sam sam, nemam svoje potrčke niti mi trebaju. Možda te ja kao mlađi mogu naučiti da ti izmišljeni zaštitari ne trebaju. Sad odjebi od mene s tom puškom i odlazi ubijaj nedužne ljude pa pričaj o svom mrtvom sinu za kojeg te nije ni briga. To ti je se dogodilo da te promijeni, a ne da te pogorša. Gnjido jedna stara. " zarežao je i okrenuo se, nonšalantno se spuštajući niz stepenice. Nije se bojao, mogao je umrijeti sad u ovom trenutku ako bi se netko sjetio pucati no nije ga bilo briga. Jedino bi mu bilo žao što ne bi doživio rođenje svog prvog nećaka.

Sjeo je u auto, duboko udahnuvši. Stvarno se živ dokopao auta. Upalio ga je i polako se odvezao s parkinga te uključio u promet. Vratio se kući, uvezavši auto u garažu. Popeo se u kuću potom se bacio na krevet. Bio je u šoku, zar se uspio izvući živ?

_____________