Roza i njene ljubavne skice

19.

Ostala je skoro zadnja u firmi kad je netko pokucao na staklena vrata njena ureda. Umorno je podigla pogled, skinuvši naočale za vid.
" Da?" oglasi se kad se vrata otvore i unutra ušeta poznata crnokosa figura. Marko.

" Dobra večer najljepšoj modnoj dizajnerici Hrvatske. " šarmantno se osmjehnuo kad je kročio u ured.

" Dobra večer, Marko. " osmjehnula se.

" Kako smo danas? Nadam se da nemaš nikakvih planova. " naslonio se na stol na što se nasmijala.

" Dobro sam, ali moram te razočarat. Moji prijatelji spremaju večeru pa idem k njima. "

" Nezadovoljan sam tvojim odgovorom, Roza. Zar ti se ne sviđam pa me uvijek tako odbiješ?" ozbiljno upita. Ona nije znala što da od sebe napravi, a kamoli od nekog drugog. Osjećala se kao da je poremećena.

" Nisam te odbila, samo uvijek naletiš u krivo vrijeme. Ja sam prilično zauzeta. " nasmijala se potom se podigla sa stolca jer se doslovce ukočila u njemu. Gurnula je nedovršenu skicu u torbu potom ju uzela u ruku.

" Ali i na poslu izgledaš fantastično." osmjehnuo se.

" Tu moram izgledat fantastično. Bi li ti vjerovao dizajneru koji izgleda kao da je izašao iz kontejnera?" šaljivo je upitala na što je odmahnuo glavom.

" Bome ne bi. " osmjehnuo je i ponio joj torbu do auta.

" Hvala ti. " zahvalno se nasmiješila kad su stigli do njena Crvenka.

" Hoćeš li ikako naći vremena za mene?" osmjehne se, bilo joj ga je nekako žao.

" Ajde sutra poslije posla, okej? Nazovi me u ured pa ću ti javit do kad sam na poslu. Vidimo se, hvala ti na cvijeću. Predivno je. " osmjehnula se i sjela u auto. Mahnuo joj je, otišavši do svog auta.

Kad je stigla pred kuću svojih prijatelja, naglo je zastala kad je ugledala poznat crni auto. Zar je on stvarno tu? Srce joj je naglo počelo kucati, a nervoza u trbuhu se pojavila kao grom iz vedra neba. Popravila je šminku i kosu potom izašla iz auta.

" Dobra večer, narode. " nasmijano je progovorila kad je ušla u kuću. Kuća je mirisala na hranu što je njen prazan trbuh uzburkalo. Zbilja je bila gladna, danas je po putu do firme pojela samo nekakvu krafnu.

" Dobra večer. " Jakov ju je pristojno pozdravio dok je postavljao stol, Maša je dovršavala nekakav umak. Roza se nasloni na šank uz osmijeh.

" Vas dvoje stvarno dobro funkcionirate." nasmijano je izustila. No, nigdje u kući nije ugledala vozača crnog auta koji je stajao parkiran pred kućom.

" Misliš, Maša jako dobro zapovijeda?" Jakov se osmjehne.

" Maša zna kako treba s vama muškarcima. " Roza se nasmije, udarivši rukom od mramornu površinu.

" Tako je. Moja Roza sve zna. " Maša se zaigrano osmjehne.

" Ljubavnik ti je dolijao k nama, eno ga u wc-u. " Jakov ju obavijesti. Znači, ovdje je. Ponovno će ga vidjeti već dva dana nakon povratka s Brača.

" Jesi dobro?" Maša ju pogleda. Doslovce je i zaboravila na glavobolju koja ju je mučila cijeli dan.
" Da, čak me glava više ne boli. " veselo je izustila i svukla sako sa sebe.

" Idem jesti u bijeloj haljini. " nasmijala se, sjedajući za stol.

" Postoji kemijsko. " Maša se osmjehne kad on uđe u kuhinju. Podigla je svoj pogled s tanjura dok joj se lagani smiješak širio umornim licem. Odmjerio ju je i osmjehnuo se. Taj osmijeh nikad nije mogla zaboraviti.