Roza i njene ljubavne skice

14.

" Nije ti drago što me vidiš?" upitao je kad su se odmaknuli od Klaudije.

" Pa ovdje nije baš povoljna situacija za tvoj dolazak. Nisam te zvala, doslovce se ni ne poznajemo.." pokušavala je suzdržati se i ne biti nepristojna iako ga je htjela katapultirati u Zagreb.

" Pa oprosti. Htio sam te iznenadit, ali vratit ću se u Zagreb. " slegnuo je ramenima.

" Ne moraš se vraćat kad si došao ili ćeš da ti ja platim put natrag?" nervozno je upitala. Nije htjela da ga Borna vidi kad se vrati sutra ujutro. Zasigurno bi poludio.

" Došao sam tebe vidjet, lova me ne zanima." nasmiješio se i pomazio ju po rukama. Kako je bio ovako normalan i dobar?

" Dobro, polako. " otpuhnula je. Sad je trebala Mašu no nije ih htjela uznemiravati.
" Djeco, jel sve okej?" Klaudija im priđe.

" Da, da. Pričekajte me za stolom. " užurbano je odgovorila i skoro je odgurala do stola.

" Što si tako uznemirena?" šarmantno joj se nasmiješio.

" I? Koji je razlog tvog iznenadnog posjeta?"

" Rekao sam ti već. Htio sam te vidjet, a i da se zajedno vratimo u Zagreb. "

" Imam ja prijevoz natrag. Ići ću s prijateljicom i njenim mužem, ovo i jest njihovo putovanje. Zato nisam htjela da dođeš. Razumiješ?" nervozno je puhnula.

" Onda mi duguješ večericu i piće. Okej?" nasmiješi se. Nije mu mogla odoljeti, naravno da će pristati.

" Može. " nasmijala se kad joj je zazvonio mobitel.

" Samo malo.." izustila je, nadajući se da ju Maša zove no pozivatelj joj je još više podigao nervozu.
Borna.

" Onda? Možemo ići?" Marko ju nasmiješeno pogleda.

" Samo malo.. moram do gospođe Klaudije. " mahnula je rukom i otišla do stola gdje je Klaudija ispijala već drugi koktel.

" Klaudija?" zazvala ju je dok je prilazila stolu.

" Ne brini se, neću reći Borni ako ga vidim. " vragolasto se nasmijala i otpila gutljaj.

" Ma ne, nije stvar u Borni nego bih trebala otići. Ovo je moj poslovni kolega pa ako ne bi bio problem.." pomalo nervozno je izustila na što je Klaudija kimnula i polako ustala od stola.

" Samo se ti meni zabavi. " poljubila ju je u obraz i polako krenula prema apartmanu.

" Možemo krenut. " obavijestila je Marka koji joj je prišao.

" Super. " osmjehnuo se kao dijete i poveo ju prema restoranu. Sjeli su na terasu koja je uistinu bila lijepo ukrašena, konobar ih je ubrzo poslužio i mogli su opušteno razgovarati.

" I? Kako to da se ovakva dizajnerica skrila na otoku, a ne na nekoj egzotičnoj destinaciji?" upitao je.

" Ne. Jako mi se sviđa ovdje, savršeno je. " nasmijano je priznala na što ju je pomilovao po ruci. Začudo, ugodan osjećaj je prostrujao njenim tijelom.

" Jako si lijepa, Roza. "

" Hvala, Marko. " osmjehnuli su se jedno drugom potom malo odmaknuli.

" I? Vraćaš se poslu pri povratku u grad?"

" Ne znam. Grotowska i ja smo se posvađale, možda sam pokupila i otkaz. Nećemo saznat dok se ne vratim. " slegne ramenima.

" Ti definitivno zaslužuješ puno bolje svojim radom i voljom. "

" Hvala ti, ali ovdje nema bolje osim da otvorim vlastitu firmu. "

" Možda bi i mogla. Ja ti mogu vodit knjige, nema problema. " nasmiješio se.