Roza i njene ljubavne skice

25.

Taj tjedan je jednostavno uzela za sebe. Borna se nije javio pa nije ni ona. Provela je s roditeljima lijep dan, s Mašom i Jakovom potom se dobro naspavala. Nedjelju je provela u pakiranju, Maša joj je pomagala i priuštila dobru zabavu prije puta.

Pospano se vozila u taksiju do aerodroma potom izvukla svoje kofere i dala novac taksistu. Bilo je tek pola šest, hladnoća joj je čak prijala. Dani su bili prevrući.

Zavalila se samo u svoje sjedalo te stavila slušalice. U glavi joj je bubnjalo, jedva je čekala stići. Srećom, taj slobodan ponedjeljak nakon upoznavanja joj je dao dovoljno vremena da se naspava i spremi za radni utorak.

Dok je zamišljeno slušala glazbu, razmišljala je o svojim prijateljima i obitelji. Otac i majka su bili jako sretni zbog nje no znala je da su nezadovoljni što toliko puno radi i ne stignu provoditi barem malo vremena zajedno.

Maša i Jakov su ju dostojanstveno ispratili i poželjeli svu sreću. Imala je osjećaj samo da njima ništa ne duguje i da su joj oni jedini voljni pomoći.
Marko joj je samo poželio sretan put, ali čini se da je s njihovim prijateljevanjem gotovo.
Takvi su bili muškarci. Ako nisi pristao na njihove uvjete, gotovo je.

Bornu nije htjela zvati. Osjećala se prilično loše kad je čula njegove riječi, osjećala se tako loše da nije mogla pogledati njegovu profilnu na Whatsappu. Znači, da.

Nakon doručka i kave, zaspala je kao beba do Beča.
Taj velik grad i nepoznata sredina su joj prouzročili nekakvu nervozu. Vukla je kofer za sobom, hodajući po aerodromu. Ušla je u razgovor sa svojom šeficom, tražeći hotel u kojem je trebala odsjesti.

" Taksi!" povikala je za taksijem koji je taman pristizao i sjela unutra.
" Palace hotel. " izuztila je, tijekom vožnje se pokušavala prisjetiti ono malo njemačkog što je znala. Njemački je oduvijek za nju bio pretežak jezik iako je engleski i španjolski pričala jako dobro.

Zahvalila se taksistu potom pokupila svoje stvari. Hotel je bio istinski predivan, odisao je luksuzom koji ju je naglo obradovao. Umor kao da ju je napustio kad je ušla u taj veliki hotel.

" Imam rezervaciju na ime Roza Cvitušić" pomalo nervozno je rekla, pazeći da ne pogriješi neku riječ.

" U redu, soba 305. " recepcionerka joj se osmjehnula i pružila karticu.

" Hvala lijepo. " nasmiješila se, odlazeći do lifta koji ju je odveo na drugi kat. Pronašla je vrata kad ju je netko potapšao po ramenu. Iznenađeno se okrenula, ugledavši raščupana muškarca njenih godina odjevenog u karirane hlače i kožnu jaknu.

" Oprostite?" zbunjeno se nasmijala.

" Jesi ti Roza?" progovorio je na hrvatskom.
" Jesam. Vi ste?" pružila mu je ruku koju je on velikodušno prihvatio.

" Ja sam Sven, ja sam dizajner iz Sarajeva. Mene su također odabrali. Drago mi je što imam sestru. " simpatično se osmjehnuo velikim zubima. Kimnula je uz smiješak. Hajde, barem je imala nekog tko joj je bio donekle poznat.

" imaš predivno ime. "

" Hvala ti. Moji su voljeli Daleku obalu. " osmjehnula se i provukla karticu na što su se siva vrata otvorila.

" Vidimo se poslije? I ja bih se trebao raspakirati. " mahne rukom.

" Može. " nasmiješila se i ušla u svoju sobu. Samo se bacila na udoban bračni krevet, uzdahnuvši. Nije se osjećala toliko umorno koliko je očekivala. Začulo se kratko kucanje, nosač je donio njene stvari.

" Hvala vam. " pristojno se nasmiješila, dajući mu napojnicu. Polako se počela raspakiravati, voljela je red. Morala je znati gdje su joj stvari u svakom trenutku jer bi doslovce dobila živčani slom kad ne bi mogla nešto pronaći.

Kad je posložila svoju odjeću u ormar, nazvala je Mašu na videopoziv. Nasmiješila se čim je ugledala njeno lice.

" Stigla sam! Moraš vidjet sobu!" uskliknula je i počela joj pokazivati sve po redu. Terasu, kupaonicu i velike ormare s puno ogledala.

" Izgleda fantastično. Kako si ti?" Maša brižno upita.

" Ma dobro sam, nisam toliko umorna koliko sam mislila da ću biti. A ti?"

" Iskreno, loše. Nisam mogla ništa ni jesti cijelo jutro.. povraćam stalno." otpuhne.

" Ajoj, žao mi je. " Roza odmahne glavom.

" Ma bit će to dobro, sigurno. "

" Gdje je Jakov?" upitala je kad je napokon sjela na krevet.

" Otišao je do trgovine, danas ne ide na posao. Strahuje tu za mene kao da ću umrijet za sat vremena. " preokrene očima na što se Roza osmjehne.
" Samo se brine. Ne budi takva. " prijekorno ju pogleda.

" Ma daj.. svi se ponašate kao da sam ja beba, a ne kao da nosim bebu. "

" Daj, ne brigaj se. To je samo ljubav. " slatkasto se nasmiješila potom naslonila na uzglavlje kreveta.

" Pazi da ne prevariš svoje muškarce tu u Beču. " Maša se provokativno nasmije.

" Ma daj, nema više mojih muškaraca. Gotovo je s obojicom, čini se. " kad je to spomenula, ponovno je osjetila onu težinu. Samo se sjetila Bornina lica i glasa.

" Ispričala sam ti što je bilo s Markom no Borna je već druga priča. "

" Što je s Bornom?" Maša se namršti, otpivši gutljaj čaja od kamilice.

" Došao je k meni u ured, razgovarali smo no Marko nas je prekinuo. Borna mi je samo rekao na izlasku da on sad mora razmislit. Čini se da se netko ohladio. " razočarano izusti. Znala je da je pogriješila.

" Čini se da si pogriješila, ružičasta. " Maša otpuhne.

" Možda. Ne znam ni ja. Ali, bar sam odlučila što želim napokon. Ako od Borne ne bude ništa, opet ću nastavit dalje ovako i gotovo. Marka zasigurno ne želim u svom krevetu. " cokne jezikom i prođe rukom kroz kosu.

" A to sam shvatila. Odluči se, mala. Vrijeme ide kao ludo. Idem se tuširat, čujemo se kasnije. "

" Ajde, ćao.." nasmiješila se i poklopila. Ostavila je mobitel do sebe potom se prošetala do minibara kako bi si uzela piće. Stvarno je previše pila u zadnje vrijeme no nije se mogla suzdržat. Vino joj je postalo kao najukusniji sok.

Sjela je s čašom crnog vina i cigaretom na balkon, zamišljeno buljeći u daljinu. Stvarno je previše odugovlačila to s Bornom, i ona bi se ohladila da je on to tako radio s njom. Sigurno bi se ohladila.

Bacila je pogled na sat i ustala kao oparena. Imala je još pola sata do upoznavanja. Pospremila je stolić i doslovce otrčala na kupanje. Onako u bademantilu je osušila kosu, nakovrčavši ju. Obukla je elegantne bijele kratke hlačice te bijelu kratku košuljicu. Našminkala se u prirodnom stilu i pošpricala dovoljno parfema po sebi.

Obula je lagane crne sandale na potpeticu, uzevši torbicu.

" Mila, izgledaš jebeno!" povikao je Sven kad su se sreli u hodniku dok je izlazila iz sobe.

" Hvala. I ti isto. " nasmije se. Sven je zamahnuo svojom dugom smeđom kosom za koju bi se zaklela da je bila zdravija od njene.

" Ti imaš predivnu kosu. " iskreno je rekla, prošavši dugim izmanikiranim noktima kroz njegove valove.

" Hvala ti. Odat ću ti sve tajne do Trishine firme. " uzeo ju je za ruku, odvukavši u lift.

________________