Roza i njene ljubavne skice

23.

" Roza?" trgnula se iz razmišljanja kad je začula blago kuckanje po staklenim vratima svog ureda.

" Borna?" namršteno je zazvala. Očekivala je Marka jer se bližio kraj njena radnog vremena no ovo iznenađenje ju je stvarno ugodno iznenadilo. Podigla se na noge i obišla stol, naslonivši se.

" Otkud ti ovdje?" upita kad uđe u ured. Nosio je običnu sivu trenirku i bijelu majicu. Izgledao je bolje nego u poslovnom izdanju, tako opušteno obučen je izgledao savršeno.
Prebacila je nogu preko noge, nasmiješivši se. Srce joj je naglo počelo lupati kad joj je polako prišao.

" Došao sam te vidjet pošto si jutros bila vrlo neugodna. " ozbiljno ju odmjeri svojim očima. Nije znao što joj je no izgledala je tako čudno, kao da ga je pozivala. Bila je tako ženstvena dok je stajala oslonjena na taj stol.

" Htjela sam ti se ispričati no nisam stigla. Sljedeći tjedan idem na put i neću imati vremena obaviti neke formalnosti ovdje u firmi. " ponosno je izustila na što se nasmijao.

" Ma da? Kamo ideš?" izvio je kut usne u smiješak. Duboko je udahnula, smirujući sebe. Iznutra je doslovce divljala. Ni sama nije znala što se odjednom samo okrenulo u njoj, htjela je samo skočiti na tog tako opuštenog no samozatajnog muškarca.

" Idem u Beč. Radit ću s jednom austrijskom dizajnericom, odabrana sam od nekoliko stotina dizajnera. " nasmijao se kad je vidio jasnu sreću na njenu lijepom licu. Želio je dotaknuti tu mekanu kožu no imao je nekakav štrecaj. Prije ju je mogao dodirnuti kad god je htio no sad je osjećao tenzije. Nešto se čudno odvijalo u njegovoj glavi što ni sam nije mogao objasniti. Puno je mislio o njoj no nešto mu je govorilo da nastavi dalje.

" Sretno. " prekriži ruke na čvrstim prsima. Zagrizla je donju usnu potom se vratila u svoju stolicu.

" Zašto je ovo sve ovako?" najednom je upitao što ju je vidno iznenadilo. Jedva je disala, tenzija se mogla rezati koliko je bila velika. Mrzila je tu napetost. Imala je poriv da dotakne tu mirisnu kožu, slike s otoka su joj se vraćale u glavu. Ionako ih je jedva izbacila iz glave. 
Nikad nije bila s ovakvim muškarcem, svi su uglavnom trčali za njom. Borna se činio kao pravi izazov. Valjda je zato plijenio njenu pažnju.

" Što to?" trudila se ostati flegma.

" Ovaj naš odnos. Tamo na Braču smo bili tako prisni, nije mi bio štrec da te dotaknem. " rekao je, gledajući ju pravo u oči. Samo je bilo pitanje vremena kad će se primaknuti jedno drugom i spojiti usne u nezasitan poljubac ili se to tako barem već uveliko odvijalo u njenoj glavi.

Borna je, po prvi put u životu, bio prilično suzdržan. Tako mu je išao na živce taj zajedljivi pogled da je samo poželio izaći van iz ureda no obožavao joj je prkositi. Onaj dan u kafiću, nije mogao odoljeti da ne priđe njihovom stolu.

" Ne znam, valjda su se neke stvari promijenile. " polako je odgovorila.

"Znači, potpuno si mislila ono što si rekla. " želio je ovo raspraviti. Nije ju mogao čekati iako ga je tako prokleto privlačila.
Roza nije htjela da ovo završi, ovo ju je zabavljalo. Borna joj je bio tako zagonetan i zabavan, doslovce je jedva čekala da ga ugleda negdje u gradu.
Ali nikad si nije htjela priznati da je potpuno poludjela za njim. Držala se samo onog da je zanimljiv i samozatajan.

" Ja to nisam rekla. " naposlijetku je odgovorila potom pripalila cigaretu. Nije mogla izdržati, ruke su joj se znojile.

" Zašto si nervozna?" prišao joj je tako blizu da je mogla udahnuti njegov miris.

" Zato što si ovdje. " samo je ispalo iz nje. Nasmiješio se i uhvatio ju oko struka.

" Znaš da je za ovo odavno bilo vrijeme." prošaputao je toliko sigurno da je htjela poletjeti. Nikad se ovako nije osjećala pokraj nekog muškarca.

" Znam, ali ne mogu. Tako si nepovjerljiv." nasmijala se na što ju je pomilovao po obrazu.

" Ne brini se. " nasmiješio se i krenuo otisnuti svoje usne na njene kad je netko pokucao na vrata. Znala je da je to Marko.

" Roza?" povikao je ispred vrata, pokušavajući otvoriti.

" Zar si zaključao vrata?" djetinjasto se nasmijao i kimnuo glavom na što ga je blago udarila po obrazu.

" Ti nisi normalan. " odmaknula se od njega i krenula otključati vrata. Marko je stajao ispred u bijeloj košulji s buketom cvijeća u ruci.

" Hej, jesi spremna?" nasmijano je upitao. Možda ipak nije trebala otvoriti vrata, tako je htjela ostati s njim.

" Samo da uzmem neke stvari. " nervozno je promrmljala i krenula po torbu kad ju je Borna zaustavio.

" Stvarno ideš s njim? Zar ti ovo ništa nije značilo?" namršteno je upitao.

" Daj mi vremena, Borna. Ne mogu sve ovako. " otpuhnula je. Sad je stvarno osjećala pritisak.

" Što ti radiš ovdje?" Marko je ljutito upitao kad je kročio u ured i ugledao poznatog smeđokosog muškarca koji ga je ubijao u pojam.

" Došao sam u posjet svojoj prijateljici. Problem?" namrštio se i prekrižio ruke na prsima.
Marko odmahne glavom potom pogleda Rozu koja mu se nervozno nasmiješi. Ni sama nije znala kako da postupi, Marko i ona su već imali dogovor, nije ga mogla tako razočarati.

" Možemo krenut, Grotowska će nas sve istjerat. " šaljivo je izustila, pokupila svoj fascikl i krenula van iz ureda. Borna je hodao za njima, bijesan kao ris. Taman je uspio prići joj i na kraju uleti on. Sad je stvarno shvatio da treba odustati i početi ju zaboravljati. No, kako ju zaboraviti kad je stalno tu u blizini? Ona je skoro u njihovoj obitelji.

" Bok Borna. " Marko se samodopadno osmjehnuo i sjeo u svoj auto.

" Roza. " zazvao ju je još jednom prije nego što je sjela u svoj auto.

" Da?" nesigurno je podigla pogled na njegove oči.

" Moja podsvijest je bila u pravu. Trebao sam odustat od tebe čim smo se vratili u grad. " odmahnuo je glavom i krenuo prema svom autu. Nijemo je ostala sjediti, otpuhnuvši. Nešto ju je steglo u srcu. Znala je da mora poći za njim. Marko nikad neće imati to nešto što on ima, htjela ga je upoznati i vidjeti kakav je.

" Borna?" zazvala ga je, potrčavši prema njegovu autu. Ovaj put nije htjela slušati razum već dati mjesta svom srcu koje je snažno tuklo u Borninu smjeru.

" Reci. " smoreno je spustio prozor.

" Želim te upoznat. " sigurno je izustila na što se nasmijao.

" Pusti sad mene da razmislim. Pratnja te čeka. " njegov odgovor ju nije zadovoljio. Mrzvoljno je kimnula i vratila se u svoj auto, Borna se odvezao u sekundi.

Kad je stigla pred zgradu, Marko je već bio ispred.
" Sad ću brzo. " usiljeno se nasmiješila i otišla u stan. Zaključavši vrata, naslonila se na njih. Kako se sve uspjelo ovako zapetljati? Stala je duboko disati, nije uopće shvatila koliko vremena stoji tu dok joj nije došla poruka od Marka.

Ostavila je svoje poslovne stvari u sobi i presvukla se u pripijenu crvenu haljinu te krem salonke. Kosu je počešljala, popravila šminku potom izjurila van iz stana. Samo je htjela da ova večer što prije završi.

___________