Roza i njene ljubavne skice

30.

Trgnula se iz sna, shvativši da je zaspala u autu. Protegnula se i upalila auto kako bi mogla otići u firmu i tražiti slobodne dane od Grotowske. Vratila se s uspješne revije gdje je promovirala njenu firmu, mogla joj je barem to dopustiti.

Nakon petnaestak minuta je bila ispred firme, žureći unutra. Po prvi put u životu je doista nije bilo briga kako izgleda. Kolegice i kolege su je zbunjeno promatrali dok je onako raščupane kose hodala prema uredu svoje šefice.

" Grotowska.."
" Bože Roza! Zvučiš grozno, izgledaš još gore!" Grotowska je zaprepašteno povikala i posjela je u naslonjač.

" Došla sam te nešto tražit. " zausti kad ju prekine tajnica s kavom.

" Donesi i Rozoj jednu kavu. " Grotowska zapovjedi na što tajnica kimne, ubrzo se vrativši s kavom. Roza je stisnula toplu šalicu u rukama i bolno uzdahnula.
Htjela je ovo ispričati da ne zaplače jer pred osobom kakva je bila njena šefica nitko nije htio plakati.

" Što ti se dogodilo?" Grotowska ju je gledala tako zbunjeno.

" Imam jako veliki problem, šefice. " počela je na što je gospođa preko puta nje naćulila uši.

" Da nisi trudna? Udaješ se?"

" Ma kakvi. " nasmijala se i pogledala u stranu, molila se da se ne slomi.

" Majka mi je pala u komu. Dobila je moždani i nakon toga pala u komu. " postignuće je bilo što je to izgovorila bez suza.

" Žao mi je. " Grotowska suzdržano izusti i otpije gutljaj kave

" Molim te, daj mi barem dva slobodna dana. Ja ne mogu ovako. " prekrila je lice rukom.

" Vidim da si užasno. Odmori se, ali znaš da imamo puno posla. Pogotovo sad nakon tvog posjeta Beču. "

" Znam, vratit ću se na posao u ponedjeljak. "

" Dođi u srijedu. Nadam se da će ti mama biti dobro. " nasmiješila joj se. Roza spusti šalicu na njen stol i kimne glavom.

" Hvala, vidimo se. " uljudno je pozdravila, izašavši iz ureda. Pošto je bio četvrtak, imala je dovoljno vremena da si sredi glavu za povratak na posao. Ovo su bili događaji od velike važnosti, ali sama pomisao na njenu majku ju je ubijala. Nije ni imala želje za radom. Samo je htjela spavati i plakati.

Sjela je u auto kad joj je zazvonio mobitel. Bornino ime na ekranu ju je malo razveselilo.
" Halo?"

" Hej, Roza. " iznenadio se njenim promuklim glasom. Nije ni mogao zamisliti koliko je suza stajalo iza te boje glasa.

" Hej, Borna. "

" Jesi dobro? Jakov mi je rekao što se dogodilo. Trebaš li nešto?"

" Ma ne. Idem sad u bolnicu, navratit ću do njih kasnije. "

" Oke, vidimo se onda. "

" Može. " samo je spustila mobitel na suvozačevo sjedište. Uopće nije imala snage za daljnji razgovor.

U sobi svoje majke je pronašla oca kako spava na sofi. Otisnula je usne na njegovo izmoreno čelo potom sjela do majčina kreveta. Primila je njenu ruku u svoju, srce ju je boljelo dok ju je gledala na svim tim aparatima. 
" Mama.. oprosti. " otpuhne kad joj nove suze počnu kliziti niz lice.

" Zvala sam Jana, nadam se da će se pojaviti. Tvoja djeca će ponovno biti na okupu. Imat ćeš razloga da nastaviš svoj život. Molim te, mama. " očajno je šaputala u njenu kosu.

" Došla si. " pospan glas njena oca ju prekine. Oprezno je podigla ispijen pogled i kimnula.
" Naravno. "
" Zar se nešto ovakvo mora dogoditi da bi vi upalili svoje glave?" nezadovoljno je puhnuo.

" A oprosti tata. Znaš kako to ide. " otpuhnula je. Otac joj je pristajao na muku sa svojim stalnim govorkanjem iako je jučer izgledao kao da mu je stvarno žao.

" Znam, znam." ustao je i obuo cipele.

" Tata, zvala sam Jana. " jedva čujno je rekla na što se namrštio.

" Jesi luda? Ni ne znamo kako ide njegov život, nismo ga vidjeli godinama. "

" Morala sam. Majka mu umire. "

" Anja ne umire! Ona će se probuditi! Kako ste se požurili da ju zakopate!" nezadovoljno je povikao.

" Nisam tako mislila.." prošapuće.

Sjedila je tamo s majkom još sigurno dva sata. Onda se zaputila kod svojih prijatelja iako je i zbog toga imala grižnju savjest jer ih nije htjela brinuti. Maša je trudna, to može utjecati na nju. Još najmanje je htjela da se izgubi ono čemu su se svi tako veselili.

Prvi put u životu je sa zebnjom pokucala na ta vrata koja je otvorio Jakov. Nasmiješio joj se i povukao je u čvrst bratski zagrljaj. Zagrljaj koji od svog brata nikad nije dobila.

" Kako si?" upitao je u njenoj kosi.

" Ne znam, valjda bolje. " otpuhne. Pogledao ju je, nikad nije vidio svoju prijateljicu Rozu ovakvu.

Maša je odmah dotrčala iz kuhinje kad je čula njen glas na vratima.
" Ljepotice moja.." izustila je i povukla njeno iscrpljeno tijelo u zagrljaj.
" Mašo.. tako mi je drago što sam ovdje." promrmlja u njenu majicu.

" Polako, bit će to sve dobro. " suznih očiju je rekla na što je Roza kimnula.

" Znaš da i ja jako volim tetu Anju. Baš me to shrvalo. " teško je izustila, suzdržavajući se da ne zaplače. Roza ju pomazi po ruci.

" Nemoj plakat. " nasmiješila joj se kad ih je Jakov poveo u dnevnu sobu i donio tri šalice kakaa.

" Zvala sam Jana sinoć. Netko mu je morao javiti valjda. " nesigurno je rekla kad ih je Jakov zbunjeno pogledao.

" Tko je Jan?"
" Rozin stariji brat. " Maša odgovori umjesto nje.

" Znači, ti imaš brata?" zbunjeno je upitao.
" Da, on je otišao prije par godina. Ja sam još bila osnovna škola. "

" Jel imao neki razlog ili se samo igrao buntovnika?" Jakov je pogodio točno u žicu. Jan kao da se poigravao sa svojom obitelji.

" Igrao se buntovnika. " slegne ramenima.

" čudan lik, uistinu. " nasmijao se začuđeno.

" Valjda. " slegnula je ramenima kad je netko pozvonio.

" Ovo je sigurno Borna. " Jakov je otišao otvoriti kad ju je Maša zagrlila.

" Samo ostani jaka. Sve će biti dobro." nasmiješi se.

" Hvala ti, bit će. Nadam se, samo da se glupi Jan pojavi. " iznervirano je otpuhnula.
" Ma moći će to Anja izdržati i bez Jana." pomiluje ju po ramenu kad su se Borna i Jakov pojavili u dnevnoj.

" Hej. " Borna se nasmiješio i zagrlio ju.

" Hej. " nasmiješila se i otisnula usne na njegov obraz. Zagrlio ju je čvrsto potom pomilovao po dugoj kosi.

" Jesi mi dobro?"

" Jesam. Valjda. " nasmijala se.

" Nikad te nisam vidio ovakvu. " otpuhnuo je. Bio je stvarno ljut na cijeli svijet što je njegova Roza izgledala tako ispijeno i umorno.

" Ma daj, bit ću ja dobro. Samo da malo vremena prođe. " slegnula je ramenima.
" Dobro. Samo se drži, mi smo uz tebe." osmjehnuo se i otisnuo poljubac u kut njenih usana. Osmjehnula se potom spustila usne na njegove. Maša i Jakov su razmijenili poglede, nasmiješeni.

" We did it. " Maša uzbuđeno izusti, prislonivši glavu na prsa svog muža.

" Jesmo. Znao sam da će to dobro ispast. Hvala Bogu da ga je netko uozbiljio. " nasmiješio se i otisnuo kratak poljubac na njene usnice.

" Nadam se da ste uživali u predstavi." Borna se nasmijano okrene prema njima.

" Nismo uopće ni pogledali. " Maša se zahihoće.

" Hvala vam,ljudi. Puno sam bolje. " nasmijala se.

_____________