Roza i njene ljubavne skice

18.

Ušla je u svoj stan i stavila si lazanje u mikrovalnu. Nije joj se dalo ništa praviti pa si je odlučila malo pomoći. Nalila si je čašu vina i legla u kadu, barem na petnaest minuta.

Uzela je mobitel i okrenula broj svoje možda bivše šefice.

" Roza? Napokon si se sjetila.." strogo se oglasila.

" Vratila sam se u Zagreb, sad mogu radit pošto mi je godišnji prošao. " smireno je izustila.

" Ajde super da se gospođica sjetila da se i radit mora. " nasmijala se.

" Gospođo Grotowsky, ja mislim da sam dovoljno radila u ove tri godine. Čak i previše. " otpuhnula je i otpila gutljaj vina.

" Sutra da se nacrtaš u firmi točno u osam. Ni minute kasnije. "

" Okej, vidimo se. Ali imam jedno pitanje za vas, pošto se ovako više ne može."

" Što se više ne može? Moja firma je u gubitku zbog tebe!"

" Vidimo se sutra. " smoreno je odgovorila i spustila slušalicu. Došlo joj je da mobitel baci u vrata no suzdržala se. Opet je osjećala ona staru čangrizavost, imala je osjećaj kao da nema vremena ni disati u ovom trenutku.

Istuširala se i obukla svoj omiljeni svileni bademantil potom skinula ono malo šminke što je imala. Obula je papuče na noge te se zaputila u kuhinju gdje je odložila praznu čašu u perilicu.

Izvadila je vruće lazanje potom sjela u dnevnu sobu i upalila televiziju. Sve je bilo tako tiho, nedostajao joj je suživot s Mašom.
Serija joj baš nije držala pažnju, pogled joj je cijelo vrijeme letio na mobitel koji je stajao na staklenom stoliću.
Prerano je. Morala je bar malo ostaviti Bornu na vatri iako mu je samo htjela skočiti u zagrljaj. Sama si je išla na živce, naginjala se kako vjetar puše.
Ali barem se Marko prestao javljati.

Nakon što je pojela lazanje, ustala se i pospremila smeće koje je napravila svojim dolaskom. Raspakirala se, upalila perilicu rublja potom sjela na balkon i zapalila cigaretu.
Osjećala se kao zadnji alkoholičar dok je lijevala treću čašu vina. Previše je pila u zadnje vrijeme.

Zazvonio joj je mobitel, majka.

" Halo?" javila se, ispuhujuću gust dim iz pluća.

" Hej, ljepotice. Kako si mi? Jesi se vratila s Hvara?" majka ju veselo upita.

" Malo sam umorna od puta, evo prije sat vremena. Kako ste tata i ti?"

" Ma dobro, malo smo išli na bazene danas. Previše radim u zadnje vrijeme. " nasmije se.

" Zar nije bilo govorkanja o mirovini?" Roza upita, prebacivši noge na stolicu nasuprot sebe.

" Ma kakva mirovina, Roza moja.."

" Mama, ubit će te to. "

" Nego, kako je Mašica?"

" Dobro je, super smo se proveli. " Roza odgovori, gaseći opušak u pepeljari.

" Ajde odlično. Baš mi je drago. Naleti do nas ovih dana, ne sjećam se ni kako izgledaš. "

" Doći ću, mama. Obećajem. " nije vidjela roditelje sigurno mjesec dana i bilo joj je žao zbog toga no umor i sav taj pritisak ju je činio prilično asocijalnom.

" Dobro, dušo. Pazi što si obećala, nemoj da te moram dolazit gledat u tvrtku. Šefica ti je prokleta rospija. " čuje kako majka pali cigaretu u pozadini na što i ona zapali drugu.

" Joj, ne pričaj mi o njoj, kuja. " preokrene očima.

" Dobro, mala. Tata te pozdravlja i vidimo se ubrzo. Nemoj nas razočarat. "