Roza i njene ljubavne skice

20.

Došao je kući i otišao u kupaonicu kako bi se istuširao. Previše je popio kod Jakova i Maše no prva trudnoća u obitelji se morala proslavit.

Nakon tuša se samo svalio u krevet kad ga je Ivan nazvao.
" Halo?"

" Hej brate, jesi kući?" nasmijano je upitao dok je u pozadini čuo slatki smijeh djevojaka.

" Jesam, zašto?" smoreno je odgovorio.

" Imam ovdje malo društvance pa ako si za, doći ćemo da se malo družimo." zaigrano izusti.

" Ne znam, umoran sam. Bio sam kod brata na večeri i malo sam se napio tako da se vidimo sutra. "

" A daaaj, Bornaaaaaa.." razvlačio je Ivan.

" Ivane, vidimo se sutra. Nemoj pravit sranja i zabavi se. " nasmijao se i poklopio. Nije mu padalo na pamet da se sad oblači i prima nenadane goste. Ivan mu jest bio najbolji prijatelj no nije mu se dalo to. Tek je sad shvaćao koliko je taj život zapravo naporan, iako mu je išlo na živce što je bio ovdje u tišini, takvo društvo mu se nije dalo trpit.

Zaspao je i probudio se usred noći tako da se obukao, pojeo nešto usput i krenuo prema klubu kako bi provjerio stanje. Prvo se zaustavio ispred kafića gdje je nekoliko ljudi sjedilo na terasi i glasno se smijalo. Ušao je unutra do konobarice koja je smoreno sjedila za šankom i tipkala po mobitelu.

" Tako se radi.." cokne jezikom na što ona poskoči.

" Prestrašio si me. Kako si?" nasmijano ga je upitala i prošla rukom kroz poludugu kosu.

" Dobro sam. Ti?" uljudno je upitao potom si uzeo jednu bočicu Coca Cole is sjeo nasuprot nje. Ponekad je samo znao malo porazgovarati s konobarima, samo da bi malo pričao s nekim o bezveznim temama.

" Ma dobro sam, preko dana je bilo puno više ljudi. "

" A bitno da se radi. " nasmijao se kad je začuo poznat hihot s ulaza. Podigao je pogled, ugledavši poznatu tamnokosu ženu kako ulazi u njegov kafić u društvu crnokosog muškarca. Ovaj je nosio nekakvu ružu i glasno se smijao, izgledala je nekako sretno u njegovom društvu.

" Šefe, moram radit. " nasmijala se konobarica i ustala s barskog stolca.

" Neka, ja ću ovo sredit. " okrznuo ju je rukom po ramenu potom prišao njihovom stolu. Izgledala je tako lijepo večeras. Uvijene duge kose, bijele svilene haljinice i crnih potpetica.

" Dobra večer, izvolite. " pristojno se obratio dvoje ljudi. Roza ga je namršteno pogledala potom spustila pogled, popravljajući zlatni sat na svojoj ruci.

" Mineralnu. " odgovorio je Marko koji nije ni slutio što se događa iako mu je ovaj muškarac bio odnekle poznat.
" U redu. Za mladu damu?" upitno je odmjerio Rozu koja je podigla pogled na njega.

" Ledena kava. " odgovorila je naposlijetku potom ustala kako bi krenula do toaleta. Htjela je samo provjeriti što on izvodi, kako je sve gdje dođe njegovo? Kako ga uvijek uspije pronaći negdje?

No, on nije došao za njom već je uz pomoć konobarice pripremio napitke i odnio ih do stola.

" Ti si onaj iz kluba, zar ne?" Marko se najednom samo oglasio kad je krenuo natrag za šank.

" A ti si?" Borna ga namršteno pogleda. Želio se malo poigrati s njima, pokvariti im njihovu večer.

" Sigurno me se sjećaš. Stajao sam s gospođicom ispred. " glavom pokaže na prazno mjesto nasuprot sebe.

" Ne znam, bio sam pijan najverojatnije." odmahnuo je rukom i vratio se za šank. Dobro je znao zašto se Roza zaputila u toalet no nije htio poći za njom. Neka malo razmišlja, nek se malo ljuti.