36.

4 1 0
                                    

Dani su samo tako prolazili, Grotowskina firma se pripremala za reviju na Badnju večer. Roza je stajala ispred ogledala i nervozno se mjerkala. Duga pripijena srebrena haljina joj je stajala kao salivena. Iz izreza na lijevoj nozi se vidjela njena duga noga. Bogati uvojci su joj padali niz ramena dok joj je lice izgledalo lijepo u prirodnim tonovima.

Nekako je znala da je ovo njena zadnja revija ovdje. Imala je taj osjećaj već danima, ništa više nije bilo kao prije. Sve se tako promijenilo. Promijenila se i ona. Njene emocije i potreba za zajedništvom su ju nadvladale, Borna je bio taj. Jedini s kojim je maštala o braku i djeci. Otac joj nije mogao vjerovati kad mu je rekla da će ovo s Bornom trajati jer se kraj njega osjećala tako sigurno. Tako zaštićeno kao neka rijetka životinjska vrsta.

Ovom revijom je označavala kraj jednog razdoblja svog života. Za nju je bilo vrijeme da se povuče u manje uzburkan život, proživi neke emocije koje nije stigla. Majka se još nije probudila što ju je najviše tištilo no nosila se s tim vrlo hrabro i dostojno.

Gledala je svoje kreacije na zgodnim modelima s osmijehom. Vrijeme je da neke druge kreacije prošetaju ovom pistom koja je obilježila njen život i veliku karijeru za tako mladu osobu.

Sad se veselila drugim stvarima. Rođenju malog Filipa prije svega, odrastanju svoje nećakinje i upoznavanju sa starijim bratom. Bila je samo zahvalna Bogu na ovakvim prijateljima i Borni koji je došao samo odjednom. Kao da je bio negdje skriven sve dok nije došao taj trenutak. Sve dok se u njoj nije počela lomiti želja za obiteljskim životom kojem se odupirala, nekad se pitala, je li ovo ono što je zapravo željela cijeli život?

Nastavit će još malo živjeti sama, pomagati Maši oko bebe za par mjeseci i onda će vidjeti kako će se stvari razvijati. No, duboko u sebi je po prvi put bila istinski sretna. Kao da joj je netko ubrizgao injekciju za sreću.

" Roza?" Maša ju je zazvala nakon što je revija završila. Izgledala je preslatko u dugoj haljini koja je isticala trudnički trbuh.
" Hej. " nasmiješeno je podigla glavu.

" Sigurna si u svoju odluku?" upitala je. Bojala se kako njena prijateljica ne bi požalila iako je znala da joj ovaj put mora dati podršku kao nikad u životu.

" Jesam. " odlučno odgovori. Ako pogriješi, nitko joj neće biti kriv nego ona. Bilo je lakše preuzeti rizik.

" Dobro. Znaš da ću te podržat. " Maša ju zagrli i poljubi u obraz kad se muškarci pojave. Borna ju pomazi po leđima sa smiješkom.

" Hvala što si mi napokon pružila priliku." osmjehnuo se na što je samo kratko otisnula svoje usne na njegove.

" Nema na čemu. Potrudi se bit normalan." udari ga šakom u rame. Fotografirali su se, dala je intervju i otišla na afterparty gdje je već ugledala svoje prijatelje kako razgovaraju.

To je bilo to. Priču o Rozoj i njenim skicama završavamo ovdje. Našim glavnim likovima ćemo ostaviti da razvijaju svoju životnu priču i ispišu je najljepšim događajima koji se mogu dogoditi. Neka pamte samo one dobre, loše neka pokušaju zaboraviti.

____________

Roza i njene ljubavne skiceWhere stories live. Discover now