Roza i njene ljubavne skice

31.

Tu noć su svi prespavali u kući Maše i Jakova. Borna nije mogao spavati, samo je promatrao nju dok je spavala na njegovoj ruci. Pomilovao ju je po obrazu potom utisnuo nježan poljubac na čelo.

" Bit ćeš ti meni dobro. " nasmiješio se i pogledao na sat. Skoro će svanuti, a on još nije oka sklopio. Ujutro ga je čekao posao, valjalo je srediti knjige za restoran.

Oko sedam ujutro, trgnuo se iz nekog slabog polusna. Zvonjava Rozina mobitela na noćnom ormariću ga je prekinula u pokušaju spavanja. Dohvatio je mobitel, na ekranu je pisalo Jan. On očito nije mogao znati da je to njen brat.

" Tko zove?" pospano je upitala.

" Neki Jan. " slegnuo je ramenima na što je skočila kao oparena i otela mu mobitel iz ruke.

" Hej, Jan. " razbudila se u trenutku. Samo se ljubomorno naslonio na jastuk, trudeći se da ne bude zabadalo i ne prisluškuje.

" Odlučio sam. Dolazim u Zagreb. Samo mi treba smještaj. " nasmijala se na njegove riječi. Vidjet će starijeg brata nakon toliko godina.
" Možeš spavat kod mene, imam dvije sobe. "

" Dobro. Onda se vidimo navečer, budem te zvao. " nasmiješio se potom spustio slušalicu.

" Tko je to?" ljutito je upitao na što se okrenula prema njemu i položila glavu na njegova prsa.

" Moj brat. " iskreno odgovori. Jan je ulazio u njihove živote, morala je sviju upoznati sa situacijom.

" Imaš brata? Nisam znao. " nasmije se.
" imam, otišao je vrlo mlad. " pospano je odgovorila i ubrzo ponovno zaspala. Bilo mu je žao da je budi no morao je ustati. Polako se izvukao iz njena naručja potom ju lijepo ušuškao u krevet.

" Borna, kamo ideš?" djetinjasto je upitala na što se razdragano nasmiješio.

" Moram raditi, mala. Vidimo se kasnije." pomilovao ju je po kosi i obuo tenisice. Tiho se izvukao iz kuće, odlazeći do svog restorana.

Roza se probudila sama no sjećala se Bornina odlaska jutros. Sat je pokazivao točno dvanaest sati, Sunce je već sijalo u sobu. Iz prizemlja je jasno čula Mašu i Jakova kako razgovaraju dok prave ručak.

Istuširala se, oprala zube potom presvukla u Mašinu haljinicu. Počešljala je kosu i spustila se u prizemlje.

" Dobro jutro. " osjećala se čak odmornom.

" Jutroo. " Maša veselo izusti dok se vrti oko štednjaka. Jakov je sjedio za šankom i ispijao kavu.
" Hoćeš ti kavu?" Jakov ju upita na što ona kimne i sjedne na stolicu pored njegove.
" Hvala. " osmjehnula se kad je dobila svoju kavu.

" Kako si danas?" Maša ju upita dok postavlja stol.

" Puno bolje. Hvala vam. " osmjehnula se i pogledala ih oboje.

" Nema na čemu. " Jakov joj kimne glavom.

" Borna je otišao rano jutros. Rekao je da ide radit. " obavijestila je mlade supružnike kad su sjedali za stol kako bi ručali.

" Da, sređuje knjige za restoran. " Jakov potvrdno kimne i počne jesti

" Jan mi se javio jutros. Rekao je da će doći večeras u grad, spavat će kod mene."

" Jesi sigurna? Ipak ga nisi vidjela toliko godina. " Maša ju zabrinuto pogleda.
" A brat mi je, valjda neće ništa. " slegnula je ramenima i uzela zalogaj.

" Budi ti na oprezu ili spavaj kod nas dok je on tamo. " Maša ju uhvati za ruku preko stola.

" Ma kakvi, dovoljno sam vam smetala." nasmiješi se.