Roza i njene ljubavne skice

26.

" Ovo je bio naporan dan.." Sven se umorno osmjehnuo nakon njihova četvrtog radnog dana. Ovdje se stvarno radilo punom parom no uživala je u tome. Barem je skrenula misli sa svog života u Zagrebu. Navečer je razgovarala s Mašom no Sven joj nije dao mira. On je bio onaj tip osobe koji je jednostavno morao izlaziti svaki dan tako da je i previše izlazila za ova četiri dana.

" Normalno da je bio naporan kad smo došli jutros u pola šest u hotel. " nasmijala se, skupljajući svoje stvari po stolu.

" Uistinu. Onaj after na jahti je bio presavršen. " rekao je, vrteći pramen kose oko prsta.

" Jest. Samo sam se jedva izvukla od onog napornog Chrisa. Mislila sam da će me ubit nakon što ga odbijem. " nasmijala se i uzela torbu.
" Možemo krenut u hotel. " obavijestila ga je kad su pošli prema izlazu.

" Ma daj, neće ti djedice ništa. Simpatični su oni. " luckasto je prasnuo u smijeh i uštipnuo ju za obraz.

" Ti si čudo. Kako god, ja večeras ne idem nigdje. Previše alkohola i raskalašenosti za mene u ova četiri dana. " nasmijala se.

" Roza, još dva tjedna smo ovdje. Moramo se i zabavljat pored posla. " prebacio je svoju torbu na drugo rame.

" Ali ne svaki dan, Sven. Moram i spavat." nasmiješila se, mašući rukom taksiju da stane.

" Kao baba si. Moramo se zabavit dok smo u stranoj državi. " mahne rukama i kaže taksistu ime nekog restorana.

" Ja plaćam. Gladan sam i želim malo sjest u restoran. " obavijestio ju je kad mu je uputila zbunjen pogled.

" Uostalom, kako ovakva ljepotica ne voli tulumariti? Imala bi lude avanture, samo da to želiš. "

" Nije mi baš do avantura. Moja prijateljica i ja smo prošle previše stvari tijekom faksa i srednje. " sjetno se osmjehnula. Maša i ona su bile vani svaki vikend, kući se ne bi ni vraćale do nedjelje.

" Prijateljica ti je sigurno prava zgodnica." zatreptao je svojim umjetnim trepavicama i nasmijao se.

" Ona je kraljica. Nosila je revije za firmu u kojoj radim. "

" Vau, model. " kimnuo je s poštovanjem kad se taksi zaustavio ispred nekakvog restorana u crvenim tonovima. Ovdje je bar bila sigurna da neće naletjeti na Bornu i neki njegov lokal.

" Poslije vas, prelijepa gospođice. " Sven joj se osmjehnuo na što se zahvalila i prva ušla u elegantni restoran.

Dobili su jedan stol do prozora te naručili hranu i piće.
" Sinoć kad smo jeli iz Meka sam se prestravio svih tih kalorija. " stresao se na što se Roza nasmijala. Sven je imao jedva šezdeset kilograma u sebi.

" Ti bi i trebao malo unijeti kalorija. " nasmijala se, natjeravši ga da prasne u smijeh.
" Nema šanse. Nikad da to više nisi rekla." mahne prstom prema njoj na što ona digne ruke u znak predaje.

Konobarica se ubrzo pojavila s njihovim jelom i pićem. Sven je odmah navalio dok se ona samo smješkala i jela.
" Malo si mi ogladnio?" podrugljivo izusti.

" Šuti. Ovaj bolonjez kao da je iz raja izašao." promrmljao je, punih usta.
Ovo je barem bilo jedino vrijeme kad je Sven šutio. Dragocjenih desetak minuta u svom ovom vremenu.
Stvarno je mogao puno pričati, uvijek je imao nekakvu priču.

Kad su završili sa svojom večerom, Sven se zadovoljno naslonio na stolicu i otpio nekoliko gutljaja vina.

" Ovo je odlično. " otpuhne, puna želudca.

" Ajde super. Drago mi je da se tebi napokon nešto svidjelo. " odmahne glavom jer je Sven stvarno volio puno birati kad bi bila riječ o hrani.

" A što ću kad sam takav?" slegne ramenima.