Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 2

Charlotte P.O.V

Kada smo izabrali stan koji nam je poklonila Alexova porodica bili smo odusevljeni. Iako I kada smo ga samo preko slika vidjeli  bili smo ocarani njime, ali sada.. ne moze se opisati rijecima. Nas prvi zajednicki stan I pocetak novog zivota, daleko od mojih roditelja I svih losih stvari koji su mi se desavali u mom rodnom gradu. Stan je bio dosta velik. Imao je 1 veliku spavacu sobu, veliki dnevni boravak, hodnik, kupatilo I jos dvije sobe za goste. Bio je dosta osvijetljen, pun svijetlosti I nekog zivota.

U mojoj kuci u New Yorku, u mojoj sobi imala sam samo mali krevet, te jedan mali prozor  kroz koji nikad nije uspjelo da prodje gotovo nimalo sunca. I to je bilo ono sto me uvijek deprimiralo. Uvijek sam voljela vesele boje, sunce, svijetlost I to jednostavno nije bila soba za mene. Ali naravno moji roditelji cak I kada bi im to ja rekla, samo bi me pogledali I nasmijali bi se misleci da se sigurno salim sa tim.

Nakon raspremanja stvari, Alex I ja smo odlucili da krenemo na rucak u restoran koji se nalazi dvije zgrade od nase, a kojeg smo vidjeli kada smo dolazili ovdje.

" Od sutra pocinjem raditi u 7. Mada mislim ljubavi da nema potrebe da I ti odmah nesto trazis za posao. Mislim da ce nam za pocetak moja plata biti sasvim dovoljna", Alex mi je govorio dok smo pili, on pivo a ja caj. Uvijek je takav bio. Uvijek je zelio da meni bude dobro, da ja budem zadovoljna. Kod njega je uvijek vazila ona parola :" Neka tebi bude dobro, a ja cu se snaci".

Ali ja to nisam zeljela. Zeljela sam da sama mogu da zaradim neki novac, a ne da imam osjecaj kao da sam njemu ovdje na grbaci. Zeljala sam da zajedno zapocnemo ovo novo poglavlje u nasim zivotima, I da napokon uspijem da sama sebe ubijedim da je on taj pravi za mene. Iako u nekim momentima sam mogla reci da ga "volim" na neki nacin, neka veca sila mi nikada nije dala da to izgovorim naglas. Same rijeci" volim te" za mene su imale posebno znacenje, I uvijek mi je zelja bila da kada to nekome prvi put kazem da to stvarno I mislim. A ne kao vecina danas parova koji poslije 5 dana veze, vec se najmjeravaju I ozeniti jedno za drugo.

" Da znam Alex, ali znas da se ne zelim, a i ne volim osjecati kao visak. Tako da, ti ces se sada naci sa svojim starim prijateljima, koji su se doselili ovdje, zar ne?" upitala sam ga

"Da hocu, ali mislio sam da ces I ti krenuti sa mnom. Ne bi zelio da te prvi dan ostavim samu u ovolikom gradu" rekao mi je Alex zbunjeno ..

"Ne molim te, nema potrebe da idem sa tobom, ja idem da malo prostam po svim radnjam ovdje koje samo na mene cekaju", rekla sam mu sa osmijehom, " a onda veceras cemo imati lijepu prvu vecer samo za nas dvoje, moze? " - pitala sam ga veselo, jer mogu reci da sam se tako prvi put u zivotu I osjecala.

"U redu ljubavi. Evo ti onda pare da platis kad zavrsis, a ja sad idem. Sam me vec svakako dugo ceka. Pa se vidimo veceras. I drzi mobitel blizu sebe, ako ti nesto zatreba ili se izgubis samo me zovni, u redu?"

"Da u reduu. Ljubim te puno" ..

I nakon kratkog poljupca, Alex je izasao iz restorana a ja sam ostala razmisljajuci kojom stranom ulice prvom da krenem u oblizak..

"Konobarrr, mogu li da platim, molim vas ? " ..

Harry P.O.V

Nakon jos jednog napornog dana, ja I decki smo sjedili u zatamnjenim kolima, I vozili se prema nekom novom otvorenom restoranu o kojem nam je pricao Niall da se otvorio blizu njegove zgrade. To je ako sam ga dobro skontao, neki restoran talijanske hrane, a ako se mene pitalo, danas je sve dolazilo u obzir. Od snimanja sam bio iscrpljen I pristajao sam na sve moguce vrste hrane. Samo da negdje sjedenem I da se dobro najedem.

Ono sto mi je najmrze bilo od svega toga, bilo je kako ce sada biti kada nas skontaju neki nasi fanovi. To je, mogao je reci, u jednu ruku I volio ali I mrzio. Nekada jednostavno pozelim samo nekoliko dana da budem obican dvadesetdvogodisnjak I da poznajem samo nekoliko bliskih prijatelja. Da mogu otici u kino, u restoran, u neki klub I da jednostavno tu budem samo ja, a ne jos milion fanova I paparaca oko mene. Zelio sam da jednostavno budem normalan dvadesetdvogodisnjak.

Kada je vidio da se auto parkira ispred nekog restorana, decki su jedan za drugim izlazili ispred njega, a on je ostao zadnji. Dok se priblizavao ulazu, vec je cuo dosaptavanja nekih djevojaka iza njega

"A to su oni "

"Jao, ne mogu da vjerujeem. To je Harry! "

"Kako su samo prelijepi, odakle uopste oni ovdje?! Odsad mi je ovo omiljeni restoran ", neko iza njega je govorio sa glasnim kikotom, ali on jednostavno nije imao zelju ni da se okrene da ih pogleda. Njihovo cerekanje mu se vec smucilo I zelio je samo da se skloni od cijelog svijeta I osami negdje sam, zauvijek. Ali I sam je znao da je to ne moguce.

Kada sam vidio da sam vec stigao do ulaznih vrata, podigao sam glavu, ali shvatio sam da je vec bilo prekasno. Neka djevojka je isla direktno prema meni I gledala je negdje pored mene, kao da me uopste nije vidjela. Mene? Harry Stylesa? I onda smo se sudarili.

"Ajjj, pazi malo kuda hodas, kretenu" - cuvala se za glavu I govorila mi to gledajuci u pod. A ja sam po prvi put u svom zivotu ostao zatecen.

Bila je prelijepa. Duga plava kosa joj je dosezala gotovo do kraja ledja, bila je visoka I vitka, moglo bi se reci da je bila ono vrsta mrsavice, ali za ime Boga, prelijepe mrsavice. Oci su joj kao dvije kugle I dalje letale negdje oko mene, ali nikako da se susretnu aa mojim pogledom. A meni je odjednom to postalo nesto najvaznije. Samo da me ona pogleda. Samo da me vidi I nista drugo mi ne treba. Samo to. Ali to se nije dogadjalo. .

"Izvinii " , nekako sam procijedio, a usta su pocela da mi se suse. Ni sam nisam znao odakle mi ovakva rekcija na djevojku koju vidim prvi put u zivotu. Ali bila je cudesna, prelijepa, I onda sam sam sebi rekao,"ma da samo zbog toga. Lijepa je I to je to. Za pet minuta vec je se necu ni sjecati." A onda su nam se pogledi susreli.

Kada su ljudi nekada govorili o tim leptiricima koji ti se pojave u stomaku kada upoznas neke tebi bitne osobe, mislio sam da je laz. Ali sada, u meni je letao moze se reci roj tih leptira, a ja im cak nisam znao ni pravi razlog.

"U redu jee, samo budi oprezniji kada hodas, ako nista drugo", hladno je procijedila I prosla pored mene, udarajuci u moje rame

A ja? Ja sam stajao kao ukopan u mjestu I nisam mogao vjerovati u to, da je ovo vjerovatno prva djevojka koja mi se u zivotu svidjela. A ona? Ona je jednostavno tek ovako prosla pored mene? Pored Harry Stylesa? Jebeno ne moguce.

Nadam se da vam se svidjaaa :*