Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 30

Harry P.O.V

"Hajde polahko lezi", rekla je trceci oko kreveta i namjestajuci jastuke. Bila je preslatko smijesna.

Polahko sam legao, dok me je ostra bol proparala kroz trbuh.. "Auh", jauknuo sam.

Osjetio sam njezine ruke kako se obmotavaju oko moga struka, pomazuci mi da fino legnem. "Je li ti dobro ovako?", upitala me je.

"Jeste. Hvala ti."

"Jesi li gladan?", upitala me je.

"Ne", jauknuo sam jos vise. "Vise stvarno nista ne mogu. Dovoljno je sto ste me natjerali da i ono jutros sve sam pojedem."

"Samo reci sta najvise volis od hrane?", upitala me je, praveci ruke kao da se moli.

"Necu. Ne zelim da se umaras, Charlotte. Samo ostani ovdje i uopste nisam gladan."

"Ali Harry, moramo se upoznati. I moram znati sta najvise volis da jedes.", rekla je dureci se I udarajuci petom od pod. "Ajde govori..?"

Huuuuh. Poceo sam da se prisjecam..

"Mama bi mi uvijek kada sam bio bolestan pravila supicu od paradajza. To sam nekako najvise i volio", prisjetio sam se smijeseci. "A kada bi bio zdrav... moje omiljeno jelo obicno je bila piletina sa graskom."

"Da li ti je i to mama pravila?", upitala me je, blago me posmatrajuci.

Osjetio sam kako mi se obrazi crvene zbog toga sto je vidjela ovakvu moju stranu, te sam joj samo klimnuo glavom.

"Ali hej, stvarno nisam gladan. Ja nista necu jesti", ponovio sam joj to opet pokusavajuci je uvjeriti u to.

"Hoces, hocees", rekla je lukavo se smijeseci te izasla iz sobe.

Slatkica, pomislio sam u sebi, smjeskajuci se.

Osjetio sam kako me nesto kod ledja zulja, te sam pokusao da se pridignem I ljepse namjestim. Najednom trznuo me je zvuk telefona iz torbe koju je Charlotte donijela.

"Charlott!", dozvao sam je. "Charlotte, telefoon!" Medjutim nije se pojavljivala.

Mozda je nesto hitno.. Mozda da se ja javim? Taman kada sam krenuo da se pridignem, telefon je prestao da zvoni. Dobro je.

Polahko sam ustao pokusavajuci da uzmem svoj telefon iz farmkeri, mogu zamisliti sta se sve desavalo dok sam ja spavao..

Uzeo sam telefon u ruke, I taman kada sam krenuo da se vratim u krevet Charlottin telefon je ponovo poceo da zvoni. Otisao sam do hodnika medjutim nigdje nisam vidio Charlotte. Prisao sam njenoj torbi, te poceo da rovim. Novcanik, sjaj za usne, maramice, ulosci.. poceo sam blesavo da se smijeskam tome. Pa znas Harry, trebat ces se od sada navici na takve stvari kada vec imas djevojku..Govorio je glasic u meni.

Flashback-

"Onda, hoces li?", upitao sam je zamuckujuci.

"Sta? " pravila se luda, sa ogromnim smijeskom na licu.

"Cula si me sta sam rekao", rekao sam otpuhujuci.

"Pa, zelim da kazes opet", rekla je vragolasto se smijeseci.

Okrenuo sam glavu od nje praveci se da sam ljut, iako to naravno nisam bio. U sebi sam se smijao ovoj situaciji.

"Harry.. Harry..", ponavljala je moje ime, medjutim nisam se obazirao.

"Harry!", rekla je glasno otpuhujuci. "Ili odgovori ili izlazim iz ove sobe!"