Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 38

Zayn P.O.V

"Perrie?"

"Hej Zayn", progovorila je ona ustajuci sa stolice koja je stajala pored bolnickog kreveta. Usao sam i zatvorio vrata sobe. Nikoge osim nas nije bilo. "Sta ti radis ovdje? Gdje je..?"

Najednom vrata koja su vodila u wc su se otvorila i pojavila se sicusna crna zenica. Nije bila nimalo nalik kako je se sjecam. Crna duga kosa bila joj je zavezana u niski rep, dok je lice bilo blijedo i ispijeno. Podocnjaci su se nazirali ispod tamnih i bezivotnih crnih ociju. Tijelo joj je bilo dosta mrsavo i bio sam siguran da nema vise od cetrdeset kila, cinila se naprosto izgladnjelo.

Kada me je ugledala njezina se drhtava staracka ruka podigla do usta. Oci su joj treperile nekom neobicnom svijetloscu, a glas je podrhtavao. "Zay..n?"

Kimnuo sam glavom. Dok nisam ni shvatio, njezine su se ruke nasle obavijene oko moga struka, a glava zakopana u moj vrat. "Sine moje..", govorila je kroz suze a ja sam stajao zaledjen.

Nisam znao kako da reagujem. Kako da se ponasam. Ako je zagrlim, da li se time smatra da sam onda izdao svoga oca? Tako da sam jednostavno stajao ukopan u mjestu.

Osjetio sam kako se ona odvaja od mene, a zatim mi je stavila ruku na obraze. Pocela je da me miluje po licu drhtavim prstima dok su joj niz lice lile suze.

"Sine", zacuo sam glas svoga oca. Okrenuo sam se prema njemu.

"Molim tatice?"

"Zelim samo da znas, da nama nikada nista nece faliti u zivotu.. sta god da se desilo.."

"Tata", rekao sam tiho. "Zasto to govoris?", upitao sam razgledajuci po sobi i trazeci pogledom mamu. Nije je bilo. "Gdje je mama?"

Jedna suza kanula je niz tatino lice. Uhvatio me je za obraze i tiho rekao. "Mama vise nece zivjeti sa nama."

Taj dan mi se svijet srusio.

Odmaknuo sam od nje, tako da su njene ruke pale pored njenog mrsavog tijela. "Kako se usudjujes?", proskicao sam.

"Sine.."

"Ne!" prekinuo sam je. "Nisam ja tvoj sin. Da jesam, onda me nikada ne bi ni ostavila."

"Znam da sam ucinila ogromnu gresku", promucala je tiho. "Nemas pojma koliko se kajem.."

"Da sada!" povikao sam. "Gdje ti je sada tvoj divni muz? Sta je, kada si se razboljela onda te je ostavio?"

Odmahnula je glavom dok su joj suze lile niz lice. "Nemam rijeci kojom bi se mogla opravdati.. Samo me saslusaj.."

"Ne", rekao sam sireci ruke prema njoj. "Nemam te sta slusati. Sve mi je bilo jasno onaj dan kada mi je otac rekao pravu istinu. Istinu koju si dozvolila ti", povikao sam upiruci prstom u nju, " ti kao moja MAJKA to nisi treba dozvoliti da ikada saznam. Trebala si ostati sa svojim muzem i dijetetom, ali ne!" Odmahivao sam glavom.

"Svaki dan sam se kajala zbog toga, Zayn. Zeljala sam se vratiti, ali.."

"Ali nisi", zavrsio sam ono sto je zapocela. "Zato ja tebe vise ne zelim vidjeti. Zavrsili smo."

Pogledao sam jos jednom u nju. Lice joj je bilo crveno i zajapureno od suza, a usne su joj podrhtavale. "Zbogom.. Trisha."

Okrenuo sam se i otvorio vrata. Cim sam izasao vidio sam oca kako mi prilazi. "Zayn.. sta je bilo?"