Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 35

Nadam se da ce vam se nastavak svidjeti. Ostavite vote i komentar. :*

Pjesme za ovaj nastavak:

-Jonas Brothers- When You Look Me In The Eyes
-Chris Brown-With you

Charlotte P.O.V

Okrenula sam njegov broj. "Molim?"

"Ej. Gdje si ti?"

"E, duso. Ja nesto sada radim sa momcima tako da stvarno ne mogu pricati.."

"Sta radis sa njima?", prekinula sam ga.

"Vidi.. onaj", poceo da je zamuckuje. "Pricat cemo veceras, u redu?"

"Harry! Sta radis u kuci? Ako .."

"Ne. Rekao sam ti imamo sastanak i niko osim clanova i menadzera ne moze biti ovdje.."

"Da. Znam ali.."

"Hej. Nemas se oko cega brinuti. Nista se ne desava", rekao je zadihano.

"Zasto si zadihan?", prekinula sam ga.

"Duso", poceo je da se smije. "Da mi nisi mozda ljubomorna?"

"Ne!", prekinula sam ga. "Naravno da nisam.."

"Da, da. Sigurno", rekao je dok se je i dalje glasno smijao. "Onda", nakasljao se,"dolazis veceras u osam, zar ne?"

Uzdahnula sam. "Aha. Dolazim u osam.. "

"Jedva cekam da te vidim. ", rekao je tiho.

"I ja tebe", odgovorila sam.

Prekinuo je vezu. Podigla sam pogled i susrela se sa Vickynim vragolastim osmijehom. "Sta se desava?"

"Nemam pojma.", uzdahnula sam. "Od jutros ima neki sastanak koji traje citav dan! Citav!!"

"Oh", klimnula je glavom."Zasto se zbog toga ljutis?"

"Pa laze me!", povikala sam.

"Ne", prekinula me je. "Cula sam se jutros sa Zaynom isto mi je to rekao.."

"Oh", uzadahnula sam. "Stvarno?"

Klimnula je glavom. "Aha."

"A mozda i on laze", rekla sam lupkajuci prstima po stolu.

"Sve je moguce", rekla je ona smijeseci se. "Pa sta si ti radila citav dan?", upitala je.

"Obilazila soping centre, hodala po gradu. I sad evo sa tobom se nasla..", rekla sam. "Ti?"

"Ma joj citav sam dan nekako umorna. Sinoc smo do kasno bili u gradu i .. ", rekla je zamisljeno. "I tako.." Sumnjivao mi je, ali .. samo mi u mislima stalno upada Harry. Vec mi fali..

Nervozno sam pogledala u sat na telefonu. Jos sat vremena. Sta sada radi u stanu? Da li je stvarno sastanak u stanu ili mi nesto krije? Sta ako..? Ne. Nemas sanse da je to. Vjerujem mu. Nesto je drugo u pitanju. Nervozno sam lupkala prstima po stolu, kada me je trznuo Vickyn glas. "Prestani, Charr! Nemoj to raditi.."

"Sta ako me vara?", izletjelo mi je.

Vicky je nakrivila glavu kao da razmislja. "Jel' stvarno vjerujes da je to moguce?"

"O Boze..", rekla sam tiho stavljajuci glavu u ruke. "Naravno da ne vjerujem.. "

"Zasto se onda toliko brines?"

"Ne znam, samo..", uzdahnula sam. "On mi uvijek govori kako ga je strah da ne nadjem nekoga boljeg od njega, nekoga.. A i kod mene je isto", rekla sam tiho. " I ja se Vicky bojim. Bojim se da se ne pojavi neka ljepsa, bolja, zanimljivija od mene. Sta ako me onda ostavi? Sta bi ja onda?"