Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 27

Vicky P.O.V

Vec je prolazio cijeli dan, a on me jos nikako nije nazvao.. Pa cak mi ni poruku nije poslao. Osjetila sam kako nervoza u meni sve vise raste I pocela sam nervozno da lupkam olovkom od stol. Najednom poznato lice se stvorilo ispred mene.

"Sta je sa tobom, draga?",upitala me je Kermen, lijepa dugokosa plavusa sjedajuci preko puta mene.

"Mah nista. Malo sam valjda nervozna", rekla sam otpuhujuci.

"Hajde slobodno mi reci. Moras se nekome povjeriti", rekla mi je stavljajuci ruku na moju I tapsuci me blago. "Ispljuni to iz sebe."

Da bih. Da ti vjerujem. Ne znam zasto ali ne mogu tek tako da steknem povjerenje u nekoga, treba da prodje barem malo vremena da bi stekla povjerenje. A ne da joj jos pricem o mom poznatom decku. Ali dobro, ne moram reci ko je on...

"Decko", rekla sam brzo. Vragolasti osmijeh zaigrao je na njenom licu.

"To sam I predpostavljala, duso. Sta je sa njim?"

"Pa dobro.. ne znam bas da li mi je decko. Mislim nije me pitao.. ali prespostavljam da jeste.."rekla sam ceskajuci se po glavi.

"Duso zaglibila si dublje nego sto to ja radim. Sa muskarcem uvijek moras znati na cemu si ili ste decko I cura ili niste. Jednostavno." Rekla je slijezuci ramenima.

"Da.. ali proveli smo cijelu noc skupa I cekala sam jutros da me pita da mi bude decko .. medjutim nista nije rekao."

"Cijelu noc I ..? Vjeruj duso nece ti se taj vise ni javiti."

"Ne. Ne mi nismo .. nismo spavali skupa..", rekla sam zamuckivajuci.

Karmen se prvo ukipila, a zatim siroko namsijesila. " I sta je rekao? Da ce te cekati?"

Osjetila sam kako mi se vrat preznojava I lagano sam klimnula glavom. "Pa da."

"To svi duso kazu. Samo je problem sto I ne ispune", rekla je brzo te se okrenula prema hodniku. "Izvini sada imam posla, mislim da mi je netko dosao. Pa se vidimo, draga."

Kiselo sam se nasmijesila I kliimnula joj glavom. "Okej. Vidimo se."

Sve vise I vise ruka mi je sama udarala od stol a bijes I nervoza su me u potpunosti ispunjavali. Zar je bio toliki problem da mi barem poruku posalje? Ali mozda ima puno posla pa nije stigao, mozda ce kasnije ... A da mozda ja njemu posaljem?

Ne Vicky. On to treba da uradi a ne ti. Govorio je jasno I glasno glasic u meni.

Da. Rekla sam tjeseci sama sebe. Mora mi preostati barem malo samopouzdanja.

Zayn P.O.V

Ne znam samo ko je rekao da se prvi dan djevojka nikako ne smije zvati na telefon niti joj slucajno treba slati poruku, jer kako kazu ona mora vidjeti i znati da mu ipak nisi jedina.

A dodjavola sve to, vec sam je pozelio. Cijeli dan jedino na sto sam mislio bila je ona I to koliko silno zelim cuti barem njen glas.

Znao sam da radi veceras do 7 am. Te sam sto prije izasao sa snimanja da bih je barem otpratio do kuce.

I dalje nisam mogao da vjeurjem koji sam samo debil da joj nikako danas niti poruku nisam poslao. Bog zna sta I ona tek sada misli..

Nakon sto sam brzo stigao do njene zgrade, sjedio sam u autu I cekao kada ce ona izaci. Pogledao sam na sat I skontao da vec kasni desetak minuta, ali dobro dok spremi svoje stvari dok .. Najednom sam je ugledao.

Na njoj je I dalje bila kratka crna haljinica u kojoj je I jucer bila, Zbog samog tog sjecanja, osmijeh mi je iskocio na lice. Posmatrao sam je iz auta, kada se ona nejednom siroko nasmijesila. Vidjela me je?