Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 39

Zayn P.O.V

Perriine ruke se nisu odvajale od mene, a meni je toga vec bilo dosta. Malkice sam se pomeskoljio u njezinom zagrljaju kada sam zacuo bijesni glas iznad moje glave.

"Zayn?!"

Vicky?

Odgurnuo sam Perrie od sebe, te pogledao u djevojku ispred mene. "Sta ti radis ovdje?"

"Prekidam nesto?", upitala je iskolacenih ociju prema meni i Perrie.

"Ne" odmahnuo sam glavom. "Mislio sam da si na poslu.."

Udahnula je i odmahnula glavom. "Pa vidim da sam trebala i ostati .."

"Ti mislis da .. ?", upitao sam je pogledajuci u Perrie koja je nijemo stajala i gledala u nas.

"Vidi", odmahnula je rukama. "Stvarno mi je dosta svega.." Okrenula se i pocela da hoda prema ulici.

Potrcao sam za njom i uhvatio je za ruku. "Nije onako kako izgleda."

"Ma da", rekla je slijezuci ramenima. "Sa tobom nikada nije onako kako izgleda.."

"Kunem ti se", rekao sam tiho. "Jednostavno, bila je tu. Zagrlili smo se i to je sve."

Njezino lice se je okrenulo prema meni i pogledala me je sumnjivo u oci trazeci neki znak moje lazi i izmisljotine. Ali ovaj put toga stvarno nije bilo. "Govoris li istinu?"

"Da." Kimnuo sam glavom.

Izdahnula je i pogledala u pod. "A zasto si ti dosla sada ovdje? Zar nisi trebala biti na poslu?", upitao sam je polahko joj se primicuci.

"Ne znam.. bila sam", otpuhnula je, "i onda sam se sjetila tebe. I da ne zelim da sada budes sam, i evo me.." , rekla je slijezuci ramenima.

Blesavi osmijeh zablistao mi je na licu. To je moja djevojka. "Zbog mene si dosla? Mila moja.."

Uhvatio sam je za vrat i povukao prema sebi. Slijedece cega se sjecam bila su njezine ruke na mojim ledjima, dok su moje bile na njezinom struku cvrsto je primicuci sto blize sebi. "Zelio bih da ovako ostanemo zauvijek", promrmljao sam.

"I ja isto", sapnula je cerekajuci se. "Sta se desilo u bolnici?", upitala je odmicuci se malkice od mene i gledajuci me u oci. "Odakle Perrie ondje?"

Odmahnuo sam glavom. "Sve cu ti pricati kuci. Idemo.."

Vicky P.O.V

"Da li si se vise cuo sa deckim?", upitala sam ga okrecuci se na krevetu prema njemu.

"Da." Kimnuo je glavom. "Sve sam im priznao. I njima je jasno da ne mogu ovakav na turneju.. to je valjda kraj."

"Zao mi je zbog tebe", sapnula sam tiho prelazeci mu prstima po obrazu.

"Tako je trebalo biti", blago se nasmijesio. Pridigao se na krevetu i duboko udahnuo. "Vec dugo sam i sam svjestan da to nije to. Nije bilo vise kao prije godinu-dvije.. Tako puno mi je trebao predah, a mi ga nikada nismo imali. Sada samo zelim da imam vremena za sebe, za muziku kakvu volim, za ono sto ja mislim da je pravo za mene.. Ono sa cim se osjecam svoj." Zaustavio se i pogledao u mene. "Ne zelim se odvajati od tebe.."

"O! Sada sam ja kriva za izlazak iz benda?", upitala sam ga podizuci obrvu.

Skocio je na mene i privukao me u zagrljaj. "Pa moze se reci..", rekao je vragolasto se smijeseci.