Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 6

Charlotte P.O.V

"Harry, pijan si.. Prestani", rekla sam

"Ne. Ne, molim te. Spavaj ovdje", rekao je zapličući jezikom

"Ja .. ne mogu u redu? To ne bi bilo ispravno. I sada idem iz ove sobe, a ti se okreni I spavaj. Dobro ?"

Pokusala sam da istrgnem svoju ruku iz njegove, ali nisam u tome uspijevala

"Pusti mi ruku Harry ili ću te udariti. Ozbiljna sam", poviknula sam na njega

"A šta ako neću?"

"Dosta je više. Ostavi me na miru, samo sam ti htjela pomoći a ne zaglaviti u ovoj sobi na silu sa tobom", uzviknula sam iz sve snage, dok su bijes I ljutnja ključali u meni.

Samo sam mu htjela pomoći, I on jednostavno nema pravo da se ovako ponaša prema meni. Ja nisam jedna od onih njegovih fufica, sa kojima moze biti kada on to pozeli. Da. Ja imam dečka I to divnog dečka. Zauzeta sam. I nitko nema pravo da se ovako odnosi sa mnom I prema meni. Ma koliko lijep I neodoljiv bio..

Osjetila sam kako stisak na mojoj ruci popušta, te su me njegove riječi dočekale kao hladan tuš poslije svega ovog. Mislim ne da sam očekivala da će se sada braniti ili nesto slično ali ..

"Znas gdje su vrata.Napolje!", rekao je hladno strijeljajući me pogledom. Te se okrenuo na drugu stranu kreveta, spriječavajuci mi time pogled na svoje lice.

On? On mene da istjera iz svoje sobe ?!! Kao da sam uopšte I htjela da dodjem u nju. Zbog njega sam to uradila. Da bi njemu pomogla I onda me on istjera. Ufff. Mrzim ga. Da Harry, čestitam ti. Uspio si da te zamrzim nakon čak samo 24 sata naseg poznanstva. Nema šta. Svaka čast.

Očajanički sam pokušavala zaspati vec puna dva sata, ali ništa. Zatvorila sam oči. Duboko sam disala. Ništa nije upalilo. Čak sam počela da brojim svaku tačku koja se nalazila na plafonu, kada mi je u misli odjednom opet upao Harry. Nisam znala šta me je vise kopkalo I ljutilo u vezi sa njim. To sto mi je prvo rekao onako romantičnu rečenicu ili ono što je nakon toga uradio ..

Sjetila sam se Alexa. Zasto uopste razmišljam o nekom drugom muškarcu pored njega. Bio je prelijepi plavokosi muškarac, prezgodan, osmijeh mu je bio kao iz snova. A oči, one su izgledale tako kao da bi se svaki trenutak mogla utopiti u njima. Ali to je jednostavno bilo to. Odgovor sam odmah znala. Trebala sam nekoga ko ce me opčiniti.. nekoga koga cu ja opčiniti. Čak I kada mi nije blizu da osjećam svaki njegov korak, svaku njegovu misao, zelju, osjećaj, pozudu, sve .. A kako je dan za danom u sada tmurnom I kisovitom Londonu prolazio, sve više I više sam sigurna da Alex nije taj.

Spremajući se za izlazak iz svoje sobe I početak jos jednog radnog dana, razmišljala sam jos jednom o svemu što se sinoć desilo.Odlučila sam. Moram razgovarati sa Harryem zbog onog što je rekao. Ne zelim da I sa kim imam zategnut odnos pa tak ni sa njim. Ma koliko me nervirao, ja sam njegova zaposlenica, I moram se tako I ponašati. Najmanje sto mi sada treba jeste to da poslije dva dan dobijem otkaz na poslu, koji mi je trenutno prijeko potreban. Čak sam u jednom kutku svoga mozga pomislila šta bi bilo kada bi mi on rekao da je, kada mi je rekao da ostanem sa njim, stvarno to I mislio. Ali ne.. ne bi to mogla uraditi Alexu. Došao je ovdje zbog mene. Zbog mene je na kraju odlučio da napusti svoj rodni kraj. Zbog mene je odlučio da napusti svoju porodicu koju neizmjerno voli I bude baš pored mene. I zbog toga sam mu bila neizmjerno zahvalna. On ju je volio. Iskreno volio. Nije bio zenskaroš I uvijek mu je ona bila jedina I znala je to. Ono što joj je uvijek bilo najvaznije u vezi sa njim, bilo je to što je uvijek vjerovala u njegovu vjernost. I to ga je u potpunosti činilo pravim muškarcem baš za nju.