Chapter 10

7.6K 411 17
                                    


Harry P.O.V


Prije nego sto ju je mogao zaustaviti, istrgnula mu se iz zagrljaja I uzmaknula korak natrag. Ispruzila je ruke sa jasnom porukom da ne zeli da je dodirujem.

"Ne."

Progutavsi slinu, pogledom je ispod spustenih obrva prelazila sa njegovih ociju na usne I odmaknula se jos jedan korak dalje.

Proparala ga je ostra bol. Pokusao je posegnuti za njom, ali vrata su se najednom otvorila I zacuo je glas Liama Iz hodnika.

"Sta vas dvoje radite ovdje?"Pa jebote. Zar bas uvijek svi moraju da ih prekidaju. Zar su se svi ovdje dogovorili da ih nikada, pa bar ni na pet minuta ne ostave nasamo. Ludim. Definitivno ludim.

"Mi .. mi ovaj", zapocela je Charlotte.

"Zaboravio sam neke stvari u sobi, pa mi je Charlotte pomogla da ih pronadjem", zavrsio sam.

"Aha pa", rekao je Liam "Charlotte znas vec da je sutra subota, tako da nema snimanja. Ali navecer pravimo malu zabavu u klubu pa ako zelis dodji. Moze poci I tvoj decko sa tobom, naravno."

Je li bas bilo neophodno da sada I njega spomene. Pa da, izgleda da jeste .

"Da naravno. Rado cu doci.. Sa Alexom naravno", rekla je gledajuci u mene. U redu. Shvatio sam.


Charlotte P.O.V

Dovraga. Prekorila je samu sebe, dok se udaljavala iz hotela. Opet me dovodi u iskusenje. Zamalo smo bili uhvaceni. Sta da je umjesto Liama u onu sobu usao Alex. On ne bi povjerovao u izliku da Harryu pomazem da pronadje majicu. Sve sam mogla zeznuti. Uspjela sam vec gotovo cetiri sedmice da se drzim dalje od Harrya pa zasto ne bih uspjela jos. A sta ako on opet nesto pokusa, sta ako .. ??

Ne. Nece biti sljedeceg puta. Necu postati jos jedna od fufica Harry Stylesa.

....

" Dobro jutro ljubavi", probudio ju je duboki glas.

"Hej dragi", okrenula se na bok susrecuci se sa Alexovim pospanim pogledom.

"Koliko je sati?", upitala je.

"Sada ce 11."

"Zar vec. Joj. Bas smo se uspavali.", rekla je vrteci se po krevetu.

"Hajde nema veze. Subota je. Hoces da odemo negdje na dorucak?"

"Da, naravno. Samo da se istusiram I obucem."

"U redu. Samo idem prvo ja. A ti taman jos malo odspavaj, pa ce mo onda u redu?", rekao je spustajuci mi poljupce po vratu.

"Ako to budes radio necemo onda ni ici iz stana nikako", rekla sam smjeskajuci se.

"Pa meni odgovara", saptao je zavlaceci mi ruku pod majicu. Uh. Sad je pozurio. Odgurnula sam ga polahko od sebe.

"Hajde kupatilo te cekaa.", rekla sam mu pjevuseci.

Nekoliko trenutaka samo je zurio u mene."U redu, brzo cu."

...


Kada smo usli u restoran, sjeli smo u separe koji se nalazio odmah pored prozora.

"Dobar dan. Sta zelite naruciti danas ?", upitao ih je mladi konobar priblizavajuci se njihovom stolu.

"Pa ja bih samo jednu vocnu salatu, I obicnu kafu.", rekla sam ljubazno mu se smijeseci.

Ti si moja! »h.s »z.mWhere stories live. Discover now