Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 24

Vicky P.O.V

"Iskusaj me."

Dok me je njegov pogled prozdirao iznutra, silni osjecaji su se komesali u meni. Boze, zelim da se utopim u tim ocima. Zelim da me bas one zauvijek gledaju, ovako kako me gledaju sada. Kao da sam mu jedina. Kao da bas I on zeli da cuje ono sta ja upravo zelim da mu kazem.

Svidjas mi se, Zayn. Cujem tihi glasic u meni.

Izvukla sam svoju ruku iz njegove, I odmakla se jedan korak.

"Sta bi uradio kada bi ti netko izjavio ljubav?", izletilo mi je.

Njegovo lice se ukocilo, a oci su odmah dobile neku tamniju nijansu. Vidjela sam kako su mu je za trenutak, donja usnica malkice zadrthala, a onda je opet zauzeo onaj drski I bahati stav od prije.

"Odbacio bih ga od sebe.", izgovorio je gledajuci me direktno u oci.

Osjetila sam kako se nesto lomi u meni. Na trenutak sam osjetila lagano peckanje u ocima, te sam naglo spustila pogled.

"Zasto pitas?", upitao je Zayn.

"Pa.. zelim izjaviti ljubav .. Liamu", nekako sam izgovorila.

"Zasto onda mene pitas sta bi ja uradio?", ponovio je, iskosa me gledajuci.

"Mah. Samo me je interesovalo. Nista bitno", rekla sam gledajuci u pod, te prebacujuci se sa noge na nogu.

"Ovaj, morala bih sada ici. Vec kasnim. ", rekla sam odmicuci se od njega. Podigla sam pogled jos jednom da osmotrim njegovo lijepo lice. "Vidimo se Zayn."

"Vidimo se Vicky", zacula sam ga kako govori, a zatim me je zapljusnula klima ledenog zraka.

Zayn P.O.V

Do kad vise ovako? Sta ja to mislim da radim od sebe? Zar treba da po citav dan sjedim u stanu kao kakva propalica?! Trebam se boriti, zasto da ne? Zeli njemu da izjavi ljubav? Pa zasto ja ne bih nesto uradio da to sprijecim?

I ja zasluzujem da budem sretan. Dobro, jasno mi je. Imam losu proslost, ali ko nema?

Mogu se promjeniti, iskreno I u dnu srcu osjecam da to zbog nje mogu. Zbog moje Pametnice. Priblizit cu joj se, usetati u srce I nece ni shvatiti sta se desava, past ce na mene. Moja Pametnica ce se zaljubiti u mene. Najednom osjetio sam kako mi ogroman osmijeh preplavljuje lice I osjecam se sretan.

Ustao sam iz kreveta I dohvatio telefon. Prvi korak prema mojoj Pametnici je zapoceo.

"Perrie, zao mi je. Ovo vise ovako ne ide. Raskidam."

Poruka je poslana.

Drugi korak odmah moze zapoceti.

Ulazim u imenik I trazim njen broj. Da, Pametnica. Blesavo se smijesim sam sa sobom, te pocinjem da pisem poruku.

"Mogu li te odvesti negdje sutra? Poslije posla, naravno?"

Poruka je poslana.

Charlotte P.O.V

"Hajde sada Nicki, desnu ruku stavi na Harryeva prsa", ponavljao je Jim deseti put. Zar ona stvarno ne moze da shvati gdje da stavi ruku? Mislim, stvarno?

"Tako, tako, duso", opet je zapoceo, skoljacujuci aparatom prema njima iz svih uglova."Miluj ga, miluj. To trazimo.."

Dobro. Ovo stvarno nije potrebno da gledam.