Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 41

Charlotte P.O.V

Osjetim kako me hvala vrtoglavica, te se opet vracam u krevet. Grabim jastuk pored sebe i grlim ga sto snaznije mogu. I dalje ima njegov miris. Harryev. Polahko pocinjem da se prisjecam onoga sto se sinoc dogodilo i suze pocinju da mi idu niz lice. On me vara. Harry me stvarno vara. A ja sam mu glupaca vjerovala sve vrijeme.

Zacula sam kako netko otvara vrata sobe. Polahko sam otvorila oci i ugledala Alexa. Opet sam zabacila glavu na jastuk. Jedini koji je bio uz mene jucer. Uprkos svemu sto sam mu uradila i sto sam umjesto njega izabrala Harrya, on je bio tu.

"Izvoli", rekao je pruzajuci mi solju sa kafom. Cim je miris kafe stigao do mene, osjetila sam kako se odmah razbudjujem.

"Hvala", promrmljala sam pridizuci se iz kreveta.

"Nikad te nisam vidio ovakvu", rekao je smijeseci se. "Mahmurnu."

Lijeno sam se nasmijesila. "Nikada vise nista necu popiti..", rekla sam hvatajuci se za glavu koja je pucala.

Harry. Harry. Harry.

On je bio sve sto mi se motalo po glavi i vise nisam imala mira.

"Da li me je mozda netko zvao? Gdje mi je telefon uopste?", upitala sam ga razgledajuci po sobi.

"Tu je", pokazao je na stolic pored mene. "Nije bilo poziva."

"Bas nitko nije zvao?", upitala sam i dalje se nadajuci da je sve ono samo neki nesporazum. Uzela sam telefon u ruke i pogledala u poslednje pozive.

Vicky, jucer 8:20am.

Osjetila sam kako se sva moguca nada u meni raspada i suze su mi ponovo krenule niz lice. "Ne mogu da vjerujem da mi je ovo uradio.."

Osjetila sam Alexove ruke kako se obavijaju oko moga ramena te me je privukao sebi na prsa. "Nikada te nije ni zasluzio. Zasluzujes bolje, Charr. Bolje.."

"Toliko sam vjerovala u nas", rekla sam kroz suze. "Ne mogu ga cak vise ni gledati.. zgadio mi se.."

"Kad tad ce te se morati susresti. Ali najbolje je da ga izbjegavas..ne smijes mu vise prilaziti, samo ce te probati zavarati da mu oprostis.."

"Ali mozda ima neko objasnjenje.."

"Nekada nema objasnjenja za neke stvari", rekao je tiho.

Tada sam znala. Znala sam sta moram uraditi.

"Da", rekla sam sam tiho odmicuci se od njega i brisuci suze sa lica. "Alex. Sada bih se htjela odmoriti, istusirati, malo doci sebi... Pa cemo se cuti kasnije, u redui?"

"Zelis da odem?", upitao je kriveci glavu.

"Da." Klimnula sam glavom. "Oprosti, ali sada bih samo zeljela da sam sama."

"Ne. Nema veze. Naravno. Zvat cu te kasnije.."

"Dobro hvala ti", ustala sam sa kreveta i na drhtavim nogama ga ispratila do vrata.

"Cuvaj se u redu?", rekao je tiho izlazeci iz stana.

"U redu", klimnula sam glavom i zatvorila vrata za njim.

Cim sam se vratila u sobu, uzela sam telefon u ruke.

"Dobar dan. Dobili ste Aerodrom London. Sta zelite?"

"Ovaj" mucala sam. "Zeljela bih kartu do New Yorka. Vracam se kuci."