Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 36

Vicky P.O.V

"Od sada si moja", sapnuo je, a zatim su se njegove usne spustile na moje.

Jezikom mi je presao prekao usana, koje su se spremne otvorile za njega. Nasi jezici su poceli da se ispreplicu u pozudnom ritmu, dok je muzika oko nas trestala.

Jednom rukom je mrsio moju kosu, dok me je drugom drzao za struk. Ruke sam postavila na njegova ramena grabeci ga i trljajuci se uz njega u pozudnom ritmu.

Odmaknula sam njegove usne od svojih, dok su nam se cela i dalje dodirivala.

"Je li ovo stvarno?", sapnula sam. "Hocu li se sada probuditi?"

Zayn se nasmijesio, a ja sam ma koliko to glupo zvucalo, bila sigurna da cu se istopiti od takvog prizora. Jednostavno je bio najljepsi muskarac kojeg sam vidjela.

Prstima je presao po mome obrazu. "Stvarnije je, da stvarnije ne moze biti."

"Da mi je netko jutros rekao da cu sada ovako zavrsiti..", pocela sam se smijati.

"Da. I sa mnom je isto", nasmijesio je se. "Samo zelim da znas da.. sve ono sto sam govorio.. Nikada nesto takvo nisam stvarno mislio. Ja.."

"To je iza nas", prekinula sam ga. "Sada samo zelim da mi das pravu priliku. Ti i ja zajedno. To je jedino sto zelim."

Zayn se stidljivo nasmijesio i pogledao u pod. "Nikada nisam mislio da cu biti sretan ako cujem da mi to neka djevojka govori. Prije obicno kada bih nesto takvo cuo, zabrinuo bih se i otisao od njih.."

"Pa", prekinula sam ga. "Sada sam ja ovdje. I sada je druga prica."

Pomilovao mi je obraz prstima. "Da. Stvarno je druga prica."

Zayn P.O.V

"Zar je moguce da budes sretan samo ako nekoga posmatras?", upitao sam je, prelazeci joj prstima po licu.

"Pa ako je netko previse lijep..", izvila je obrve,"onda je moguce."

Nasmijesio sam se i ustipnuo je za obraz. "Pametnica."

"Zayn?", upitala je, namjestajuci se na krevetu. Sada me je gledala pravo u oci.

"Molim?"

"Sjecas se onaj dan u bolnici..?"

"Da..", promucao sam.

Zatim je upitala ono cega sam se plasio. "Zbog cega si bio onakav? "

"Vicky.."

"Primjetila sam u redu?", prekinula me je. "To je bilo poslije onoga poziva.. Ko te je tada zvao?"

Dovraga, zelio sam to zaboraviti.

Ustao sam sa krveta i stao na noge. "Ne zelim o tome pricati."

"Zasto mi ne vjerujes?"

Lecnuo sam se. "Vidi, vjerujem ti. Ali to nema veze sa tobom.."

"Ali, ne mozes sve drzati u sebi." Prekinula me je. "Moras sa nekim pricati o problemima."

Otpuhnuo sam. "Nisam spreman, u redu?"

Zgranuto je zurila u mene. "Nisam ni htjela da te pritiscem, samo.. "

Osjetio sam kako se nesto skuplja u meni, bol i krivica. Nisam zelio da ju povrijedim.