Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 16

Zayn P.O.V

"Spomenuo je moju majku."

Najednom se Vicky ukocila, ali nista nije govorila. Polahko se okrenula I nasi pogledi su se spojili. Njene oci bile su najednom pune neke boli I sazaljenja. Onoga sto bi svi uvijek osjecali kada bi saznali sta se desilo u mome djetinjstvu. Nije mi to trebalo I od nje, ali nisam mogao nista da kazem. Najednom sva sjecanja koja su bila zamrla u meni su pocela opet da se vracaju..

Presao sam nervozno prstima preko kose, a zatim pustio njezinu ruku te se vratio nazad na stolicu.

"Ako je tako, onda si ga trebao I jace udariti", zacuo sam je kako govori. U njenim ocima vise nije bilo onog sazaljenja od maloprije. Sada mi se nasmijesila. U njenim ocima sada je bila kao neka radost ili odlucnost .. ni sam nisam jasno mogao da shvatim sta .. ali bilo mi je drago zbog toga. Zbog jedne moje recenice presla je na moju stranu, i zbog toga osjecao sam se po prvi put u zivotu dobro. Kao da sam heroj, koji je osvojio svoju bitku, zbog jednog njenog osmijeha.

Shvatio sam, ona je prva osoba kojoj sve zelim priznati I to moram uraditi. Ne mogu vise da sve cuvam u sebi.

"Moja majka .. ", zapoceo sam kada me je ona najednom prekinula svojim njeznim glasom: "Ako ne zelis ne moras mi ispricati. U redu je. Ne zelim da te pritiscem."

Zbog te jedne recenice osjecao sam se kao da cu eksplodirati. Prvi put sam osjetio da je nekome stvarno stalo do toga kako cu se JA osjecati, a ne samo do sebe.

"Moja majka", opet sam nastavio gledajuci u pod, " ostavila me je kada sam imao 6 godina .. ona .. ona .. otisla je sa drugim covjekom .. I ostavila mene I moga oca."

Nisam mogao da vjerujem da sam to izgovorio. Taj podatak o meni znala je samo moja bliza porodica, a ovako kada sam to njoj rekao prvi put imam osjecaj kao da netko stvarno zna sta se stvarno desilo. Osjetio sam kako mi nesto toplo pada niz lice I ona sam shvatio da placem. Placem?? Samo mi je jos falilo da ona pomisli da sam neki placljivko ..

Dok sam I dalje zurio u pod nemajuci snage da je pogledam u oci, osjetio sam njenu ruku kako dohvaca moj obraz i njezno ga miluje.

"Zayn .. zao mi je. Stvarno jeste", zacuo sam je kako zamuckuje.

Obrisao sam suzu I odmakao se od nje.

"Nema ti zasto biti zao. Znas zivot je takav .. nema bas svako savrsen zivot", rekao sam drsko sireci ruke.

Kada sam je pogledao imala je povrijedjen izraz lica zbog cega sam odmah zazalio zbog mojih rijeci. Nisam zelio da I nju sada povrijedim. Dovoljan sam bio ja.

"Mozda sam imala dobar ili cak 'savrsen' zivot kako ti kazes, ali .. nikada ne bih mogla biti sretna kada mi netko isprica nesto takvo. Nisam ni pomislila da si bas ti nesto takvo dozivio .. ", rekla je gledajuci me u oci.

"Pa eto vidis kada se najmanje nadas nesto novo o meni saznas", rekao sam nazor se smijeseci.

"Jesi li dobro?", upitala me je.

"Zasto me to sada pitas?", upitao sam je.

"Pa mogu zamisliti kako ti je .. mislim tvoja majka .."

"Hej!", prekinuo sam je , "ako si ovo saznala o mojem zivotu ne mora sada znaciti da me najbolje poznajes."

"Ne trebas se praviti tako hladan, Zayn. Slobodno mozes pokazati da patis I da ti je tesko", rekla je naglo mi se priblizavajuci.

"Vidi Vicky .. "

"Ne, sada ti prestani!", prekinula me je, "ako te je ostavila sama je zbog toga kriva. Slobodno pokazi da ti je tesko. Ne trebas se ti sramiti zbog toga vec ona!", rekla je obuhvacajuci mi dlanovima obraze I gledajuci me u oci.