Ti si moja! »h.s »z.m

Chapter 46

Charlotte P.O.V

Mrak u potpunosti ispunjava moju sobu, ali i moju unutrasnjost. Tako se trenutno osjecam. Kao da ogromna duboka rupa stoji u meni i nigdje joj se ne nazire kraj.

U cosku sobe stoje zguzvane novine, te na naslovnici najava vjencanja godine. HARRY STYLES I MEGGY WILSON.

On se zeni.

Zeni...

Zeni..

Stvarno se zeni...

Nakon sto sam se ovih mjesec dana pokusavala praviti kao da se nista ne dogadja, kao da mi nista nije spomenuo o zarukama onaj dan kod Vicky i Zayn, sada to nije bilo moguce.

Svaki nas zajednicki provedeni trenutak ubacivao mi se u misli i nije mi davao mira.

Jedino o cemu sam razmsiljala bio je on. I cinilo mi se da ga necu tako lahko izbaciti iz glave..

Ne, ne. Charr! Moras se izbaviti iz ove depresije. On je krenuo dalje, moras i ti. Ne mozes sada dovjeka ostati tako u sobi razmisljajuci sta bi bilo kad bi bilo.

Ustala sam iz kreveta i razmaknula zastore sa prozora. Bljesak dnevne svjetlosti udario mi je u oci. Dan je bio predivan. Otisla sam do kupatila, te se istusirala.

Sjela sam na krevet i zapocela se sminkati. Na lice sam nanijela samo malo maskare, te pudera u prahu i korektor.

Kosu sam raspustila, te obukla na sebe crnu obicnu haljinicu do koljena.

Taman kada sam krenula da izadjem napolje, netko je zakucao na vrata. Otvorila sam ih. Sokirala sam se.

"Harry?"

"Hej", nasmijesio se.

Pogledala sam niz hodnik. Nikoga nije bilo. "Sta ti radis ovdje?"

"Ovaj..", pocesao se po kosi, "pitao sam se mozemo li razgovarati?"

Da", namrstila sam se. O cemu on sada zeli razgovarati sa mnom? "Udji", pokazala sam mu rukom prema sobi.

"Mislio sam da odemo negdje vani. Ako se slazes?"

"Da", klimnula sam glavom. "Samo da uzmem torbicu."

"U redu."

Vozili smo se u autu, a tisina je ispunjavala zrak oko nas. Pogledala sam u njega i vidjela da me posmatra. Val topline me je u potpunosti oblio. Stidljivo sam se nasmijesila i oborila glavu.

"Kako si ti?", upitala sam ga.

Vratio je pogled na put ispred sebe. "Dobro", rekao je slijezuci ramenima. "Koliko mogu biti.."

"Jos malo pa dolazi tvoj veliki dan", promrmljala sam, gledajuci negdje kroz prozor.

"Da. U pravu si." Nakasljao se. "Kako si ti?"

"I ja sam poprilicno dobro", slagala sam.

"Kako si provodila ove dane?"

"Ovaj..", pocesala sam se po kosi. "Isla u kupovinu, nekoliko puta vani sa prijateljima.." Sta jos mogu slagati...?

"Kakvim prijateljima?", okrenuo je glavu prema meni.

"Ovaj.. nekima koje sam tek upoznala. Ne poznajes ih."