A.M - h.s

30. A.M talks

~Pripovjedač~

I niti jedno to tada nije znalo. I nije ni mislilo da će se nešto takvog dogoditi. Da, Cattie je rekla Harryu o snu o kojem je sanjala i o tome kako misli da bi to moglo biti istina. On joj je predložio da otiđe doktoru i provjeri iako njemu ne bi smetalo da ona stvarno ne može imati djecu. 'To nije veliki problem.' bile su njegove riječi. 

I na kraju ispostavilo se da Cattie može imati djecu i da je savršeno zdrava osim malog problema s leđima, ali samo treba izbjegavati nositi visoke pete, što je za nju izazov. 

No, postoji problem. Za koji nijedno od njih ne zna. Problem koji se može riješiti, no netko neće biti zadovoljan. Problem kojim će završiti njihova priča.

...

''Ovdje sam jer te volim. Ovdje sam jer te trebam. Ovdje sam što god se desilo.  Ovdje sam da te volim, a ne da te držim za ruku. I reći ću ti da si lijepa jer jesi, a ne zato jer se osjećam kao da želiš to čuti. I grlit ću te kad će vjetar puhati jer jednostavno, volim te grliti. I poljubit ću te da osjetim onu iskru, a ne zato jer mislim da je to ono što ti trebaš. Nemoj me krivo shvatiti. Uvijek ću biti uz tebe i boriti se za tebe. I uvijek ću te podsjećati na to koliko si savršena za mene. Ti si savršena Cattie, volim te.'' tiho joj je govorio dok su ležali u zagrljaju ispred kamina u njihovoj kući. Bilo je pola tri ujutro, ali oni nisu brinuli jer je to njihovo vrijeme. Samo još jedan od onih beskonačno dugih jutarnjih razgovora.

''Misliš da ti romatika stoji?'' upitala ga je,  a on joj se nasmiješio i poljubio je u obraz. Da su bar tada znali što ih čeka samo par dana kasnije. 

''Da. Prilično sam siguran u to.'' rekao joj je, ne obazirući se na  to što mu mobitel zvoni iako je bilo skoro tri ujutro. No, pravilo je pravilo i oni ga poštuju. Tijekom njihovih razgovora, nema mobitela, ni laptopa. To je jednostavno zabranjeno.

''Neka ti bude, ali samo zato jer si me zaprosio. I kupio mi one štikle. I posudio mi svoju jaknu iz St. Laurenta. '' rekla je i on je znao da se samo šali. Znao je da nije s njim jer joj kupuje stvari ili nešto takvo. 

''I zato jer me voliš?'' upitao ju je smiješeći se. ''Što si danas radila?'' prebacio se na drugu temu ni ne razmišljajući o tome što će se dogoditi par sati kasnije. 

''Pa...Turneja i to. Dobra stvar je što su prvih par koncerata u Londonu pa mogu biti doma za to vrijeme. '' rekla mu je i on je kimnuo glavom. Znao je da ne voli bus za turneje iako je ona tvrdila suprotno. Nikad joj nije bilo ugodno spavati u vozilu koje se kreće. Jednostavno, to je bila ona. I on ju je volio svim srcem. Kad bi barem znao da je učinio jednu pogrešnu stvar koju mu ona, možda, neće oprostiti. No, nitko ne zna što se događa u njenog glavi.Čak, ni ona sama. 

''Dobra stvar je što sam ja s tobom.'' rekao je, a ona je kimnula glavom. Znala je da će sad početi s time koliko on nju voli i te stvari, ali znala je i to da ga upravo zbog toga i obožava. 

''Ljubav je kad daš moć nekome da te uništi, ali vjeruješ im da neće.'' tiho mu je rekla, te se nasmijala onako kako se samo ona smije. Upravo mu je rekla dio svojih zavjeta koje je već počela pisati, a da on to nije znao. No, istina je, dala mu je moć da je uništi, i na neki način, sljedeći dan će saznati, da pa...nije mu baš u potpunosti mogla vjerovati. Možda on nije kriv, tko zna?

''You're my wonderwall...'' počeo joj je pjevati pjesmu koju su oni znali njihovom. ''Znaš li što je Wonderwall?'' upitao ju je kad je završio. 

''Nope, nemam pojima.'' rekla mu je te je slegnula ramenima. 

''Osoba o kojoj uvijek misliš, osoba kojom si opsjednut. Ček, ti to stvarno nisi znala?'' upitao ju je podižući obrvu.

''Naah. Znači, to si ti?'' upitala ga je.

''Ne, to si ti.'' kratko joj je odgovorio te ju je poljubio. Da su barem znali tada, ali nisu. 

''Isuse, znaš kako si pijan bio neki dan?'' nasmijala se gledajući ga, proućavajući svaki dio njegovog lica iako ga je znala napamet. 

''Ne, uopće nisam bio pijan.''

''A ne, uopće. Pokušao si pronaći mobitel koristeći svjetiljku na njemu. Ne, uopće nisi bio pijan.'' nasmijala se, na što se i on nasmiješio jer je volio slušati nju kako se smije. 

''Možda jesam, ali samo malo.'' 

''Isuse, ne vjerujem da je prošlo toliko godina od kad se znamo.'' rekla je te je uzdahnula. Predosjećala je da će oni biti zauvijek skupa, i moglo bi se reći da je bila djelomično u krivu. Imaju oni još puno toga za preživjeti. Naprimjer, ono što će se dogoditi taj isti dan. 

_________________

Znači ovako... Priča možda neće završiti sretno. Hoće, ali zavisi za koga i kako protumačite kraj. Do kraja ima još par nastavaka tako da.... da. 

All the love, Ivana xx