Scars
Chapter 6.
Čudno je kada upoznaš osobu koja je toliko slična tebi.Evo,sada je zadnji čas,a ja i dalje razmišljam o njenim ožiljcima.Toliko su slični mojim.Pitam se..ma to nije moj život.Njena stvar,Alice.Ne mešaj se u svaku čorbu.Osim toga,postoje druge stvari o kojima trebaš da brineš.Na primer,kako ćeš da preživiš kada dođeš kući.Oh,Bože,šta mi je uopšte trebalo da idem na taj glupi bal?!Šta mi je to trebalo,šta mi je trebalo da ponovo sretnem onog Harryja i da vidi šta radim sebi?
Iz misli me je trgnulo zvono i brzo sam pokupila svoje stvari kako bih se prepustila uobičajnoj šetnji do kuće.
Izašla sam iz škole i sporim koracima planirala da napustim školsko dvorište.Gledala sam sve te zaljubljene parove kako se grle,ljube.Ali,to nije stvarnost.Stvarnost nije sva lepa i nežna.Shvatam to sve više i više svaki dan.Za mene,dani predstavljaju još dvadeset i četiri mučeničkih sata.Ne živim kako bih živela,radovala se i bila srećna.Svaki dan je samo novi ožiljak,nova prepreka koju moram da pređem.Još puno bola,tuge i suza.Sve dok ne odustanem.
xXx:,,Alice?’’
Okrenula sam se ka pravcu od koga je dolazio taj hrapavi muški glas na koji se,ne mogu i ne umem da objasnim zašto,uvek naježim.
Ja:,,Šta ćeš ti ovde?’’
Bili smo na maloj udaljenosti od škole,u mračnoj,praznoj ulici.Da nije javna ličnost,priznajem,prepala bih se.O,itekako bih se prepala.
Harry:,,Možda kako bih te povezao do kuće?’’
Ja:,,Slušaj,Harry,ono što si uradio sinoć je,paaa...na neki način je bilo ljubazno od tebe,i zahvalna sam ti stvarno,i za to,i zato što si me odbranio od Nicka,ali zar nemaš nekog drugog da uhodiš?’’
Mali osmeh se na trenutak pojavio na njegovom licu,da bi se nakon nekoliko sekundi potpuno uozbiljio.Zavodnički,kao da nema nikoga oko nas,prišao mi je potpuno blizu,toliko blizu da sam mogla da osetim njegov vreli dah na mojim usnama.Kada sam uspela da se saberem,odaljila sam se od njega.
Harry:,,Možda i imam...ali ja sam izabrao tebe’’
Na trenutak sam se pogubila,ali sam ubrzo nastavila da hodam dok me je on pratio.
Harry:,,Gde ćeš?Auto mi je ovde’’
Ja:,,I šta ja imam sa tim?Harry,idem kući,ostavi me na miru..idi i zavodi nekog,hajde’’
Harry:,,Pa ne moram da idem da bih zavodio nekoga,ja već ovde zavodim jednu lepoticu’’
Ja:,,Ne uspeva ti’’
Harry:,,Možda i ne,ali neću odustati dok mi ne dozvoliš da te odvezem kući.Moram da objasnim tvojima zašto nisi došla kući sinoć’’
Ja:,,Ha,a zašto bi to uradio?’’
Harry:,,Zato što su ti roditelji previše strogi?’’
Ja:,,Odakle to tebi?’’
Harry:,,Veruj mi,ja radim šta želim i kada želim’’
Da,baš takve muškarce mrzim.
Harry:,,A nije mi trebalo dugo da saznam sve o tebi.’’
Ja:,,Nemam ja vremena da se raspravljam sa tobom’’
Harry:,,Alice,molim te?’’
Ja:,,Zašto?’’
Okrenula sam se ka njemu i podizanjem obrve zatražila iskren odgovor.
YOU ARE READING
Scars
FanfictionOna je naizgled obična devojka.Samo naizgled.Ona krije svoje pravo lice,krije svoju tugu,depresiju.O tome svedoče ožiljci na njenim rukama.Svaki ožiljak je jedna uspomena.Porodica?Da li ona uopšte ima nešto što možemo nazvati porodicom?Prijatelji?Po...
