Scars
Chapter 3-Season 2.
Uznemireno sam disala,pokušavajući da se saberem.Neću ništa reći Justinu.On ionako ne bi shvatio.Tek bi tada napravila haos od svega.
Ja:,,To nije tvoja stvar.Zar ti nisi sretan zbog toga što sam te se setila?’’
Justin:,,I jesam.Barem sam bio dok nisam čuo kako buncaš u snu.’’
Odgovorio mi je,prekrstivši ruke.Buncala sam u snu?O ne.Ne ponovo.
Justin:,,Nešto o tome da je Harry ubica.Imaš li nešto da dodaš?’’
Nisam znala šta da odgovorim.Sve je već bilo kristalno jasno,i to moje neodgovaranje,tišina koja nas je okruživala i tenzija koja je sve više i više mirisala u vazduhu,bila je dovoljna da Justin shvati šta se dešava.
Justin:,,Taj kučkin sin!Zovem policiju!Odmah!’’
Podigla sam obrve,u neverici.Justinu je stalo do mene.Nije to bilo teško prokljuviti.
Ja:,,Ne!’’
Glasno sam izgovorila,hvatajući ga za ruku.
Ja:,,Ne želim da ga prijavljujem!Osim toga,nemamo dovoljno dokaza.Imam samo bedno pismo od ludače iz bolnice.Samo ja mogu da budem sigurna da je to tačno,jer sam poznavala tu devojku.Mnogi bi rekli da je nepouzdana.’’
Justin je oklevao,ali je na kraju popustio.
Justin:,,nećeš ga valjda pustiti da prođe nekažnjeno?’’
Odmahnula sam glavom,beznadežno pokušavajući da smislim šta da uradim.
Justin:,,Alice,on zaslužuje da trune u zatvoru!’’
U pravu je.Ali neću mu to dozvoliti.Povrh svega,najgore je to što ja ne mogu da se pomirim s tim da volim Harryja,ma koliko to bilo neispravno.Volim ubicu moje sestre.I ne mogu apsolutno ništa da uradim povodom toga.Osveta.
Ja:,,Šta ako ga navedem da...šta ako ga navedem da me još više zavoli..ako uspem da ga vežem za sebe više nego ikada,i onda ga ostavim,kada to najmanje očekuje?Znam Harryja..’’
Barem sam mislila da ga poznajem.
Ja:,,To će mu biti gore nego zatvor.’’
Kao što sam mogla da pretpostavim,momku pored mene se nimalo nije dopadala ta ideja.Delom zbog toga što on ima osećanja prema meni.I izgleda da ne može da ih zanemari.Baš kao ni ja prema Harryju.
Justin:,,I da dopustim da živiš sa ubicom?’’
Ja:,,Harry me ne bi povredio,znam to.’’
Justin:,,Čudno što to kažeš,iako je već to uradio.’’
...................................................................................
Harry P.O.V.
Dovraga,šta sam sada uradio?Nekada mi dođe da skočim sa devetog sprata kada se ovako ponaša.Spustila mi je slušalicu,nejasno govorila..uopšte ne mogu ni da pretpostavim o čemu se radi.Plus,možda sam ispao i budala što sam joj verovao za porodicu.Ko zna kod koga je sad,a ja budala,sedim i buljim u ovaj plafon,razbijajući glavu o tome šta se događa sa njom?Moram da je nađem.Pogledao sam se,uzeo ključeve,i taman kada sam se našao ispred automobila,telefon mi je zazvonio.Alice.Pa..to je čudno.
’Halo?’
Smireno sam izgovorio,spreman da je napadnem.Ali ne,nisam to mogao da uradim.
’Harry?Um..izvini zbog malopre.Ja..jednostavno,bila sam u gužvi nekoj,u sred rasprave sa mojima i...’
Oh.Trebalo je da pretpostavim.Na licu mi se izvio podrugljiv smešak.Kako sam mogao da budem tako glup?
’Ne,izvini ti.Samo sam se zabrinuo.’
’Pa,ja sam sada završila sa posetom,možeš li da me pokupiš na trgu (rekla je naziv)?’
’Tamo sam za minut.’
Spustio sam slušalicu i ušao u auto.Previše sam ljubomoran-i to će me ubiti.
........................................................................
Alice P.O.V.
Već sam bila u autu sa svojim stvarima,dok je Justin čačkao nešto po mom i njegovom telefonu istovremeno.Rekao je da je to radi moje bezbednosti i da ako ne pristanem,istog trenutka će zvati policiju.Drago mi je da se bar neko ne pretvara da brine zbog krivice.
Justin:,,Eto,sada ću uvek znati gde si.’’
Ja:,,Da li je to stvarno bilo neophodno?’’
Jedan njegov pogled i sve mi je bilo jasno.
Ubrzo smo se našli na trgu,i ja sam krenula da izadjem,istovremeno se zahvalivši Justinu za prenoćište i vožnju,ukazano poverenje,pre svega.
Justin:,,Hej,Alice..čuvaj se važi?Proveravaću te,nemoj da mi ne odgovaraš na pozive,inače..’’
Ja:,,Znam,znam.Hvala ti što brineš,Justine.’’
Namignuo mi je,vidno zabrinut,a ja sam prešla ulicu,ka mestu odakle sam imala najbolji pogled.Justinov auto se i dalje nije udaljavao,a morao je da ode,da ga Harry slučajno ne bi ugledao.Onda bi sve propalo.Pokušala sam da mu dam znak da ode ali me je uporno ignorisao.Tako da nisam mogla ništa da uradim.
’Alice?upadaj’
Harryjev glas se promolio vazduhom.Nasmešila sam se,koliko god da je bolelo,i krenula ka njemu.Moram da budem jaka,sada više nego ikad pre,to je ključno.Dočekao me je poljupcem,a ja sam kraičkom oka i dalje gledala ka mestu gde je,tvrdoglava budala,još uvek bila parkirana.Idi,dođavola!
Harry:,,Nedostajala si mi’’
Povrh svega,mogla sam da čujem iskrenost u njegovom glasu.Sad bih mu najradije udarila šamar i ubila ga,ali morala sam da ostanem pribrana.
Ja:,,I ti meni.’’
Ne mogu da kažem da to nije istina.Da nije bilo onog vina,verovatno bih samo o njemu i mislila.To ne mogu poreći.
Harry:,,Pa,šta kažeš da danas provedemo dan sami,u krevetu,pa mi možeš ispričati sve o tvojoj porodici,hm?’’
Oklevala sam,ali da nisam pristala,to ne bi izgledalo naročito dobro.
Harry:,,Naručićemo i neku brzu hranu,a sad možemo da uzmemo nešto slatko,može?’’
Klimnuh glavom.U svemu tome,jedino mi je hrana bila uteha.
Ja:,,Samo da ti ne kuvaš,Styles.’’
Zakolutao je očima i nasmejao se.
Harry:,,Dok god nije Harry Edward Styles,dobri smo.’’
Nemaš ti pojma koliko mi nismo dobri Styles.Nasmejala sam se.
_______________________________________________
hejhejhej
sad mi ovo zvuci kao reklama za onaj Ok casopis,ali nije problem hahaha
hvala vam sto citate,jedino me pomalo razocara to sto vidim da imam samo po jedan komentar...eh,to vec ne mogu ja da promenim
<3

YOU ARE READING
Scars
FanfictionOna je naizgled obična devojka.Samo naizgled.Ona krije svoje pravo lice,krije svoju tugu,depresiju.O tome svedoče ožiljci na njenim rukama.Svaki ožiljak je jedna uspomena.Porodica?Da li ona uopšte ima nešto što možemo nazvati porodicom?Prijatelji?Po...