8 DEO

153 11 2
                                        


Krenuo je ka meni, cula sam korake koji bi krenuli ka stepenicama ispred mene. "Ako se budes..." zaustavio se I seo na stepenik prvi do mene i gledao me. "Ako se budes opirala bice ti teze, a ako me slusas sve ce biti dobro" stavio je ruke na kolena i cekao moju reakciju. "Zasto....zasto me ne pustis"? trpela sam oziljke od konopca koji su rezali vene. "Kada krenes da me slusas, mozda i razmislim" tog momenta je ustao samo da ode tek tako, a ja sam pod stresom vec dva dana, premorena i preplasena krenula samo da vices na njega, izbacivsi sav vazduh iz pluca. "RAZMISLIS? KADA RAZMISLIS? NEMA STA TI DA RAZMISLJAS BRE, NISAM TI JA OVDE LUTKA, TI SI PSIHOPATA, JEL SHVATAS TO, MOMAK BEZ ICEGA PA LECIS SVOJE KOMPLEKSE NA MENI? KOJI DJAVO SAM JA TEBI OVDE? A? NE POZNAJES ME, PUSTI ME" besno sam slagala reci koje sam htela da mu kazem u lice, da sam mogla I pljunila bih to isto zlopamtilo. Podigla sam glavu gledala sam mu ledja a on se opet okrenuo da bi me pogledao. Kada su nam se konacno pogledi sreli, kada su se istinski sreli, da sam ga ja gledala, shvatila sam da se samo igra, da nije tolika psihopata i da zna na cemu je. Nasmejao mi se pogledavši moje sve, moje oci u kojima je bilo to sve. Kao da je upravo zeleo bas to. "Hahahaha sad si nasla da vices a? Znas da te ne cuju" dodao bi mi zlobno stojeci sa prekrstenim rukama i tajnim podsmehom. "DA VICEM?..... da vicem? Rekla sam ti PUSTI ME" odredjene reci bile su naglasavane I izgovorene odredjenom brzinom i tonom. "Necu te pustiti" stegnuo je svoje sake tako da ja ne vidim. "Neces? NECES? KO TEBE PIT..." viku divovskog straha prekinula je njegova ruka na licu. "Ko tebe pita, a? Ko te pita? Ja odlucujem" stiskao je vilicu i pomerao je sa zubima. Svaki muk kroz te ruke je odvajao prste od mene. "Ti odlucujes? Gadan si, jel znas? Gadan..." dodala bi sa besom I mrznjom na njega gledajuci ga pravo u oci. "Gadan? Ja? Ako ces tako da igras onda okej" krenuo je da vrati traku ali sam pocela da bacam ruke i noge koje su idalje bile zavezane pocela sam da vristim. "NE...
Nastavice se

Anna

 "𝑴𝒐𝒍𝒊𝒎 𝒕𝒆 𝒏𝒆𝒎𝒐𝒋" Where stories live. Discover now