1 DEO

184 11 0
                                        


Od nervoze, od soka, uporno sam kroz rukav bele kosulje govorila "Molim te nemoj" ili "Molim te ne radi ovo" da bi mi samo trakom crne, lepljive boje zalepio usta. Koza od jednog crvenog do drugog obraza bila je zategnuta, kao zica na violini. "Necu ti nista" pomenuo bi mi tiho i prebacio me preko svog ramena. Sada znam da nisam slobodna, znam da ce mi se nesto desiti I ne zelim ovo. Udarala sam ga nogama po stomaku, ali je snazno drzao moju zadnjicu i noge. Taj dodir od pozadi bio mi je toliko neprijatan, da sam se samo skoro onesvestila na njegovim ledjima. Gledala sam ulicu iza sebe kako samo nestaje i kako me vodi sa sobom. Stvarala sam sebi pritisak u glavi od vristanja, pokusavala sam rukama da uradim bilo sta sto bi mi pomoglo, ali moje telo me je izdalo, pustilo me je i snaga mi je nestala.
Ima puno kamenja, osecam kada mu stopalo predje preko njih, skocim na njegovim ramenima, dok mi se suze svaki put ispuste po njegovoj kosulji kada se oci napune suza. Jedino sto sam cula u mraku bio je lavez pasa, 2 ulice iznad, cula sam skrip vrata na kapiji pored i vetar kako udara jedan prozor na zapaljenoj kuci, skrenuo je desno i dosao do prljavo bele kuce, koja je licila na atelje za crtanje. "Budi mirna" spustio me je sa ramena i postavio da sednem na zemlju pored drvene ograde, koja je bila polomljena. Naravno da ne zelim da ga slusam, zelim kuci, zelim da me pusti, pa sam odmah pocela da skidam traku sa lica, ali mi je uz hitro pomeranje glave odmah vratio delic trage koji bi od straha nespretno skinula i drzao bi svojom jednom šakom moje jos manje ruke od njegovih, da bi me vezao. "R-rekao sam ti budi mirna" izgovarao je slogove reci, jer sam ga sprecavala u tome sto je nameravao. Cucnuo je naspram mene i seo je na moje noge, prikucao mi je kolena za beton koji se vec ohladio, koza mi je upila sitno kamenje ali me nije bolelo. Disala sam duboko, tako da sam ga pomerala sa svojih kolena, plakala sam uporno, ne gledajuci ga nikako. "Psttt, mirna" gledao me je i poceo da mazi pramenove kose, usta su mu bila polu otvorena sa smehom koji ubija, koji uvlači u tamu sve dublje i dublje, koji me..
Nastavice se

Anna

 "𝑴𝒐𝒍𝒊𝒎 𝒕𝒆 𝒏𝒆𝒎𝒐𝒋" Donde viven las historias. Descúbrelo ahora