Dark prince

Frustration and cigarette

Nikada ne dopusti ljudima da te tretiraju kao cigaretu, iskoriste te kada im je dosadno a onda te bace. Budi kao droga, pusti ih da umru za tebe.

I pick my poison and it's you, nothing can kill me like you do, you're going straight to my head. And I'm heading straight for the edge.

Justin's point of view

Sjedio sam u svojoj sobi, ležeći na kauču, i po hiljaditi put pregledavajući spisak kuća i posjeda koje su ovi ljudi imali, a koje smo već posjetili. Dobili smo jedno veliko jebeno ništa. Apsolutno ništa. Kuća u kojoj su predhodno svi bili, sada je ispražnjena. U potpunosti. Nema ni znaka da su uopšte bili u toj kući. Svi posjedi koje posjeduju smo već pregledali, ali uzalud.

Okrenuo sam se prema vratima, kada je neko pokucao. Vrata su se otvorila, i u sobu je ušao, niko drugi nego Jaden.

"Heej!" ušao sarkastično se nasmijavši "Ima li pomaka u tvojem uzaludnom traženju" sjeo je na krevet

"Ako ne budeš smetao možda i bude" otrgnuo sam mu papir iz ruke, koji je uzeo.

"Neko je neraspoložen? A kako i ne bi bio? Pustiti da mu štićenica odleti pred nosom? Loše za tebe Justin, vrlo loše" ponovo je uzeo papir, pregledavajući mjesta koja smo već posjetili.

"Nije mi odletila pred nosom!" uzdahnuo sam, koji idiot "Sve je sigurno već bilo isplanirano. Uostalom, izlazili smo 100 puta, i sami, i s Melany. Nije pokušavala pobjeći"

"Da, naravno. Divno joj je bilo provoditi dane s tobom" podrugljivo se nasmijao i ustao.

Ovo je već bilo dosta "Znaš šta?" ustao sam i stao pred njeg "Naći ću je, makar morao sve ovo ponovo pretražiti. Ti i ja dobro znamo da kad nešto naumim, to uvijek ostvarim. Uvijek."

Uvijek

Uvijek

"Justin! Vrati se ovamo" glas moga brata Jacka odzvanjao je na velikoj livadi "Justin!"

"Moram ga pronaći!" rekao sam dok sam trčao, tražeći našeg psa, koji se izgubio.

"Sve smo već pretražili! Otac je rekao da se vratiš!" brže sam potrčao da me ne bi zaustavio, i odveo kući.

"Mora biti ovde negdje! Tu smo ga zadnji put vidjeli!" sada mi je već ponestajalo snage, i znao sam da će me uhvatiti. Ali onda sam čuo cvilež psa, nedaleko od mene. Brzo sam potrčao prema mjestu odakle dolazi. Okrenuo sam se nekoliko puta, prije nego sam ugledao našeg psa Tima. Prišao sam mu i uzeo ga u naručje, lagano ga milujući.

"Ako te upozorim da se ne udaljavaš od mene, onda to i mislim!" ljuti glas mog brata Jacka čuo se iza "Napravi to još jed..." zaustavio se kada je ugledao Tima u mom naručju. Prišao nam je i lagano ga pomilovao "Našao si ga. Zaista jesi." uzdahnuo je "To ipak ne opravdava ono što si uradio. Ako ti kažem da me čekaš onda to i uradi. Ali ne bitno. Tvoja tvrdoglava upornost se na kraju ipak isplatila."

"Idemo. Otac će biti uzrujan" rekao sam uzimajući Tima u naručje. Vratili smo se do vikendice u koju smo tog vikenda došli na odmor.

"Justin?" rekao je zastajući

"Da?" ostavio sam Tima na ploču ispred kuće i okrenuo se prema Jacku

"Nemoj se mijenjati. Nipošto. I kada odrasteš. Nemoj da ono što otac radi utiče na tebe." o čemu to on?

"Šta to otac radi tačno?" upitno sam ga pogledao.

"To sad nije bitno. 6 ti je godina. Sve u svoje vrijeme. Moja poenta je, da uvijek ostaneš normalan, uprkos svemu što se dešava oko tebe. Uvijek." ponovo u šiframa priča. Ali samo sam kimnuo, ne znajući šta mu reći. Uputio mi je osmijeh i okrenuo se prema kući.