Dark prince

Past

Zatim se skupila uz mene. Umirila i zaspala. Posmatrajući je kako diše, zaključio sam dosta toga. Između ostalog, naučio sam i da je smisao života, upravo to. Čuvati nekoga dok spava.

Prošla su četiri dana od kako je Alec došao ovde, kao i četiri dana od kako Justin nije ovde.  Što mi je iskreno smetalo, koliko god to mrzila priznati. Nedostaje mi taj kreten. Nedostaje mi naše druženje. Njegovo ismijavanje, komentari, sve te sitnice. Njegovo smijanje, zaštitnički stav, ispadi ljubomore koji su mi tek sad očiti. Kako prije nisam primijetila? Kako nisam shvatila da su njegovi osjećaji puno jači od samo sviđanja? Bilo je očito da se ja njemu sviđam, kao i on meni. Ali da li je očito da je zaljubljen?

Da, bilo je. Samo ti to nisi htjela prihvatiti.

U daljem razmišljanju me je prekinulo kucanje na vratima, i prije nego sam i rekla naprijed, Alec je ušao u sobu. Sva četiri dana je bio ovde, ne želeći posjetiti Harryja i ostale, bez obzira koliko ga ubjeđivala. Pronalazio je izgovore kako nije spreman, kako misli da će ga odbaciti. Što ne bi ni bilo čudo, nakon svega. 
Svako jutro bi se pridružio Jadenu i meni dok bi smo išli trčati. Morala sam nešto raditi, pored pripremanja za koledž. Tako da sam odlučila da bi mi trčanje dobro došlo, a kako je Jaden pristao da mi pravi društvo, iskoristila sam šansu. Tokom dana bi otišla do Harryja i ostalih, provodeći što više vremena s Hannom. Nije zapitkivala kako to da se još ne vraćam, vjerovatno joj je Harry sve objasnio. A onda naveče, Bill bi nam napravio čaj, sjeli bismo na balkon i pričali. Želio je da me bolje upozna, tako da je ispitivao o djetinjstvu, o mojim tinejdžerskim godinama, iz kojih još nisam potpuno izašla. A onda bi mi on pričao o Stelli i njemu kao mladima. I to nisu bili oni tužni razgovori, od kojih bi se loše osjećala. Bill se trudio da uglavnom priča o sretnim trenutcima, smiješnim. Kao i ja. 

"Hej?!" Alec je mahao ispred mene. "Odlutala si" uspravila sam se, zakolutavši očima. 

"Šta želiš Alec?" ustala sam sa kreveta. Bilo je 9 ujutro, što je značilo da je vrijeme za trčanje. Obično ovako krećemo. "Znam da idemo trčati, nema potrebe da me napominješ" ušla sam u toalet i zatvorila vrata, zaključavši ih. Brzo sam skinula pidžamu i obukla tajice i majicu.

Čula sam Aleca kako se nasmijao "Ne moraš da budeš bitch" kosu sam zavezala u visoki rep, izlazeći. "Danas Jaden ne ide s nama, ima nekih poslova" rekao je nacerviši se. Mogao je to reći prije nego sam se pripremila? "Izgleda da danas idemo samo ja i ti" jednu ruku je stavio iznad mene, naslonivši je na zid.

"O ja ne idem" lagano sam ga gurnula u stranu, sklanjajući se. Prišla sam krevetu namjestivši posteljinu kako treba. 

"Zašto ne? Bit će zabavno" prišao je krevetu, praveći neku puppy face, koja upšte nije bila slatka.

"Da, bit će zabavno. Možda me u jednom trenutku ostaviš na sred puta jer ti je tako došlo?" upitno sam ga pogledala, smiješeći se. Međutim, on se nije nasmijao. Moj komentar kao da ga je povrijedio, možda više nego sam očekivala.

"Opet ćemo o tome? Koliko sam puta rekao da mi je jebeno žao? Koliko će to još na tebe uticati?" stao je ispred mene, čekajući odgovor.

On misli da to još na mene utiče? "Uticati na mene? Sve vezano za tebe je prestalo uticati na mene onaj dan kada si otišao!" dreknula sam se. Dobro to možda i nije potpuno tačno, ali nema šanse da ovom kretenu dopustim da vidi.

"Dokaži" prekrižio je ruke. "Ako ništa ne utiče na tebe, onda ti nije problem otići na trčanje. Zar ne?" nastavio je biti uporan, kao i uvijek. Nikada ga nisam vidjela kako odustaje od nečega za čim je žudio. Bio je jedan od onih koji će sve uraditi da postignu cilj, jedan od onih koji ne odustaju lako.  A opet, od mene je odustao ni ne trepnuvši, samo tako.