Dark prince

Oh, my love.

"Bio sam siguran da slična njoj ne postoji, takvu ako prokockaš žališ do groba"

You want me to fix you but it's never enough.
That's why you always call me cause you're scared to be loved.

"Nema se šta pričati o tome. Bio sam pijan kad sam sve to rekao. Ništa od toga nije bila istina" rekao je bez imalo saosjećanja i prekrižio ruke. Mora da se šali! Nek mi neko kaže da se šali?

"Lažeš!" prozborila sam "Nisi popio ni čašicu alkohola. Kako možeš izmišljati ta sranja?" bila sam uporna. Kako se usuđuje to reći? Kako može?

"Ne izmišljam ja ništa" odgovorio je "Sve te riječi koje sam rekao su glupost!" ljutito me je gledao. 

"Znači tako?" skroz smireno sam upitala. Ako to stvarno misli, onda stvarno nemamo o čemu više pričati. Završila sam s njim i svim njegovim sranjima.

"Tako" okrenuo se od mene. Već sam osjetila suze koje se nadolaze. Nakon svega, nakon što sam konačno prihvatila osjećaje, i bila spremna da ih priznam. On sve upropasti! Čak i poslije ovoga, želim onaj njegov zagrljaj, koji mi tako nedostaje. Ali nisam mogla više, nisam ga mogla gledati, jer mi se u tom trenutku zgadio. Sve što sam htjela uraditi je vrištati na njega zbog stvari koje je rekao, ali nisam. Umjesto toga sam rukama obrisala suze, koje nisam ni primijetila da se slijevaju. Obrisala sam oči, okrenuvši se.

Jedino za što sam se u tom trenutku molila je da mi je maskara dovoljno dobra, i da se nije razmazala.

Izašla sam iz kancelarije, duboko uzdahnuvši. Ugledala sam znak za toalet, nekoliko koraka od kancelarije. Brzo sam ušla unutra i zatvorila vrata. Pogledala sam se u ogledalo, posmatrajući svoj odraz. Zadnja stvar zbog koje sam u životu plakala, bila je ljubav. Čak i kada je Alec otišao i slomio mi srce, bukvalno, nisam plakala koliko bih trebala. Jednostavno, nisam sebi dopustila da se srušim na dno dna, tako samo pokazavši koliko sam slaba. I to definitivno neću sad uraditi, ne zbog umišljenog kretena kao što je Justin. Jednom rukom sam obrisala ostatke maskare, koja se malo slila. Popravila sam šminku i kosu, izdahnuvši. Skoro da se i ne primijeti da sam plakala. 

Ostala sam još nekoliko trenutaka u toaletu, čisto da mi oči ne izgledaju natečene. Konačno sam izašla, zatvorivši vrata. Baš u tom trenutku su morali doći Alec i Bill, naravno. "Blair? Gdje si bila?"  Bill me je upitao. Koliko sam mogla primijetiti, bili su spremni krenuti. 

U tom trenutku je Justin izašao iz kancelarije, susrećući se sa Billom i Alecom. "Pozdravljala sam se s Justinom" nasmiješila sam se, prišavši Alecu, koji se nasmiješio. Očito nije ljut na mene? 

Justin je prišao Billu i zagrlio ga, pozrdravljajući se "Dobrodošao nazad Justin, konačno" Billu je bilo drago što je tu, za razliku od nekih. 

"Drago mi je da sam se konačno vratio kući" pogledi su nam se susreli, i da pogled može ubiti, Justin bi do sad ležao na podu. Namrštio se, okrenuvši se prema Alecu "A ovo je?"

"O da" očito smo ga zaboravili predstaviti "Alec je Jadenom prijatelj sa fakulteta" Justin mu je pružio ruku, uljudno se nasmiješivši "Ujedno je i Blairin stari prijatelj" Bill je dovršio, na što me je Justin izenanđeno pogledao.

"Znači ti si mali brat?" Alec se nasmijao, mada Justinu šala nije bila toliko smiješna. "Jaden mi je pričao o tebi" Justin se usiljeno nasmiješio i samo kimnuo.

"Mi smo sve završili, trebali bismo krenuti kući" Bill je rekao. 

Alec je ruku prebacio preko mog ramena "Idemo mi onda kod auta" promrmljao je. Bill je samo kimnuo. Kada smo se odaljili od njih dvojice, zastao je i okrenuo me prema sebi "Imate problema? Ti i Justin?" od kud sad to?