Special kiss

2K 164 59
                                    

"When I fell in love with you, I fell with every single peace of you, even the pieces you never wanted to show the world. I didn't choose to fall in love with you, but it sure is a privilege to be in love with someone as fascinating as yourself."

Blair's point of view

Kada sam se probudila to jutro, sve se činilo nekako...drugačije. Da, definitivno drugačije. Osjećala sam se sretno na neki novi način, osjećala sam se ispunjeno. Što je malo čudno i lijepo, u isto vrijeme. Mada je odgovor bio jasan, zaljubljena sam. I to jako, u kretena pored kojeg upravo ležim. Uspravila sam glavu, ugledavši Justina, kako mirno spava. Smireno je disao, tako mu se prsa podižući i spuštajući. Kosa mu je bila slijepljena i padala mu je preko čela.

Bože, kako je prelijep.

Bilo je prvo što sam pomislila. Spustila sam pogled na njegove tetovaže, svaku proučavajući. Sve su bile sa značenjem i svaka se nekeako uklapala. Što mi se najviše svidjelo.
"Zuriš" Justin je odjednom promrmljao, na što sam se trznula. Polako je otvorio oči, susrećući se sa mojima, koje su posmatrale "To je jezivo"

Kimnula sam glavom "Kad je jezivo, onda bolje da ja idem..." podigla sam se u sjedeći položaj, krenuvši ustati. Ali brzo me je uhvatio za ruku, povukavši me sebi. Glavu sam naslonila na njegova prsa, udobno se smjestivši.

"Nigdje ti ne ideš" sa smiješkom je rekao. Nageo se prema meni, spustivši mali poljubac na moje usne. To je odmah izazvalo one proklete leptiriće, koji su me odmah unervozili. Pored toga, smiješila sam se kao budala. Ugledavši to, on se još više nasmiješio i pomilovao me po obrazu. "Kako si spavala?" upitao je.

"Nikad bolje" sarkastično sam rekla, na što smo se oboje odvalili smijati. "A ti? Mislim, osim što ti je kosa smetala?" rukom sam prošla kroz njegovu kosu, razmrsivši je.

"Nikad bolje" imitirao me je, osmijehnuvši se. Dobro kada smo mi postali ovako... sladunjavi?

Nakonsinoćnjeg priznanja, još malo smo ostali na onom predivnom mjestu na koje me je Justin odveo. To je zbilja bilo nešto posebno, specifično. Nije se iznenadio kada sam mu rekla da ga volim, tako da predpostavljam da je znao da se i on meni sviđa, što sigurno čuo kada sam pričala s Elenom. A onda ono jutro kada me je izbezumljeno gledao? Tad je ustvari prišao s Melany i objasnio joj sve, na što mu je on pomogla oko detalja.
Poslije smo došli kući, i tu proveli ostatak večeri. Nismo planirali odlazak u klub ili slično, tako da smo napravili kokice, gledali film i ležali,odmarajući. Justin bi mi svako malo pjevušio na uho, pjesme od Eda, jer je znao da ih naprosto volim. A ja bih se još više uvukla u njegov zagrljaj, iz kojeg nisam željela otići. I u kojem sam zaspala, naravno.
Ni Billu, kao ni Jadenu nismo ništa spominjali oko svega što se desilo. Jadenu će biti drago, to znam. Izvalit će neku šalu na naš račun i bit će zadovoljan. Dok Bill, pa ustvari ne znam kako bi on mogao reagovati na to. Ne na činjenicu da imam dečka, ipak mi je 18 godina, već na činjenicu da je taj dečko Justin.

Uzdahnula sam, prstom šarajući preko njegovih prsa "Znaš da je koledž za dva dana?"

Kimnuo je "Nažalost" smrknuto je odgovorio "Mada, imat ćemo više vremena..." zastao je.

"Više vremena za što?" upitno sam ga pogledala. Na što je mislio?

"Za ovo!" glasno je rekao i ustao. Počeo me je jako škakiljati! O ne, samo ne ovo!

"Justin! Prestani!" rekla sam i pokušala se izmaći, samo da bi bukvalno legao na mene, samo me još više škakiljajući. Zašto je meni ovo trebalo!? Zašto?! "Prestani!" vrištala sam. On nije normalan! Da, to mora da je to!

Odjednom je prestao, uzeo je moje ruke i držao ih, posmatrajući me. Osmotrio je svaki detalj, svaki dio moga lica. Od mog, pa višeg nego što je trebao, čela, pa do usana, na kojima je zastao. Oblizao je usne, približivši mi se. Spojio je naša lica, gledajući me direktno u oči. Spustio je mali, tako nevin, tako sladak poljubac na moje usne.
"Volim te" tiho je progovorio.

Dark princeWhere stories live. Discover now