Dark prince

Love me like you

"Jedino neznalice tvrde kako žene ne vole pripadanja. Da izbjegavaju obaveze, uzajamnu predanost, ne pružajući svoj maksimum. Vole, i te kako vole. Zasluži pa ćeš vidjeti."

We could build a universe right here, all the world could disappear, wouldn't notice, wouldn't care. We could build a universe right here the world could disappear, I just need you near.

Justin's point of view

"Planiraš se pomjeriti možda?" upitala me je dok se pokušavala pomaknuti. Kosa, koju je pustila, sada joj je raščupano padala na lice i smetala joj. Čak i takva je izgledala slatka. U jednoj ruci je držala grudnjak, koji je 'ukrala' od mene, pobjednički se osmijehujući.

"Sumnjam" jednostavno sam odgovorio, na što se odmah namrštila. 

"Justin je najbolji?" upitno me je pogledala, ulizujući se. Odmahnuo sam glavom. "I volim ga najviše?" napravio sam onu facu kao da razmišljam, i konačno se sklonio s nje. "Znaš da si kreten također jel' da?"

"Ali me ipak voliš" samouvjereno sam odgovorio. Samo je prevrnula očima ni ne trudeći se poricati. Da li me voli? Da li joj se sviđam? Bar malo? Odmahnuo sam glavom. Od kako sam sam sebi priznao takozvane osjećaje, osjećam se nekako... glupo. Da glupo, jer sam se zaljubio u jedinu curu koju ne mogu imati, nažalost. Svi oni poljubci i oni posebni trenutci koji su se desili, bili su samo to. Trenutci koji za nju ne znače ništa. 

"Zar ne bi trebao ići spavati?" upitala je stojeći ispred kreveta. Kofer je očigledno spakovala, kao i sve ostalo. Soba je bila potpuno prazna, osim namještaja naravno. Kreveti su bili pospremljeni, ormari prazni, kauči prekriveni. Očito je vrijeme za polazak. "Justin?"

Prišla mi je, mahajući mi ispred lica. "Da, da" brzo sam promrmljao. "Laku noć" rekao sam i okrenuo se prema svojoj sobi. Zašto se osjećam tako sjebano?

"Hej, nešto nije uredu?" stala je ispred mene. Slegnuo sam ramenima, krenući da je zaobiđem. Ali onda je uradila nešto ne očekivano. Zagrlila me je. Svoje ruke omotavši oko mog tijela, glavu naslonivši na moja prsa. "Sutra svakako idemo kući. Razumijem ako ti je dosta svega ovde" razumije? Glavu sam naslonio na njenu, omotavši ruke oko nje. 

"Bio je ovo cool vikend" tiho sam rekao "Prijatelji su ti sjajni, sad znam i zašto ih toliko štitiš." uzdahnuo sam "Uradili bi sve za tebe" kao i ja. Ali to nisam rekao, nisam mogao. Nisam mogao uništiti ovaj trenutak, otkrivajući previše. 

Podigla je glavu, nasmiješivši se "Jesmo se mi oko nečega upravo složili?" počela je zadirkivati. "Samo se nadam da ću ih nastaviti viđati, Bill je obećao" pomalo tužno je rekla. I taj mali dio njene tuge, mene je zabolio. Pramen kose sam joj sklonio s lica, ruke stavivši oko njenih ramena. 

"Naravno da hoćeš. Ja ću se lično za to pobrinuti, ne brini" oraspoložila se odmah, čuvši moje riječi. Ustvari se nemam za šta pobrinuti, ako je Bill obećao da će ih viđati, onda sigurno hoće. On je čovjek od riječi.

"Hvala ti" tiho je promrmljala.

"Nema problema" namignuo sam joj, osmijehnuvši se.

"Ne samo za ovo, za sve" zastala je "Znam da znam biti dosadna i znam da sigurno nisi planirao da ovaj vikend provedeš na Aljaski" uzdahnula je "Hvala ti što si uvijek bio tu, Justin. Mislim da bez tebe, u onoj kući..." skrenula je pogled. Šta joj se dešava? "Mislim da ne bih izdržala" sve riječi koje bi joj sad rekao bile bi suvišne. Jednostavno sam je privukao u zagrljaj, ne puštavši je. Poljubio sam je u kosu, naslonivši glavu na njenu.

U tom položaju bi mogao ostati zauvijek. Mogao bih ostati s njom zauvijek, bez primjedbi, bez ičega.
"Idem spavati" tiho je progovorila, odaknuvši se, nažalost "Laku noć Justin" nasmiješila se, na što sam uzvratio. Okrenuo sam se i otišao u svoju sobu, zatvorivši vrata. Naslonio sam se na vrata, uzdahnuvši. Šta se upravo desilo? Blair se konačno otvorila, to se desilo.