"Milisekunda. Sekunda. Minuta. Sat. Dan. Sedmica. Godina. Desetljeće. Stoljeće. Zauvijek. Ti. Ja"
Take a piece of my heart, and make it all your own, so when we are apart, you'll never be alone.
Okrenula sam se okolo, razgledajući mjesto na koje smo došli. Sve je bilo puno cura, raznih uzrasta. Sve su bile tu vjerovatno zbog tog benda, o kojem je Elena toliko pričala, čitavim putem. Kako dobro pjevaju, kako su im pjesme dobre i kako predobro izgledaju. Sad sam se i ja počela pitati ko su oni uopšte? I da li bi ih slušala da nisam bila kod Justina.
Progurali smo se pored nekih cura, približivši se mjestu gdje je bend pjevao. Tu je tek vrištanje počinjalo. Cure su pjevale i vrištale u isto vrijeme, skačući. Elena im se već pridružila, pjevajući sigurno veoma poznati tekst neke pjesme. Ja sam samo stajala pored nje, ne videći ništa osim leđa neke cure. Progurala sam se malo naprijed, sada konačno ugledavši bend.
Prvi sa lijeve strane bio je dečko sa crvenom kosom, raščupanom na sve strane. Imao je pirsing na obrvi, koji mu je dobro stajao moram priznati. Nosio je crnu majicu, i pantole, dok su mu ruke bile pune crnih narukvica. Imao je gitaru u rukama i savršeno je svirao na njoj.
Pogled sam prebacila na smeđokosog dečka, bubnjara. Smiješio se prekrasnim osmijehom dok je udarao po bubnjevima, tako samo pojačavajući već glasan zvuk. Oko glave je imao neku maramu, koja mu je sklanjala kovrdžavu kosu s lica. Nisam ga mogla dobro promotriti jer je sjedio, ali sam primijetila da je imao mišićave ruke i bio je dobro građen.
Zatim sam osmotrila dečka sa, gotovo crnim očima. Crna kosa mu je padala preko čela, i nosio je naočale, koje su bile podignute. Sageo se, počevši svirati na gitari, i kada je podigao pogled, osmijeh koji je imao bukvalno me je zabljesnuo. Na uglu usana su se pojavile smijalice, samo još više uljepšavši taj osmijeh. Počeo je skakati, a onda stao i otpjevao dio teksta.
Zatim sam pogled prebacila na zadnjeg dečka.Luke?!
Luke Hemmings je upravo bio ispred mene, pjevajući neku pjesmu. Plava kosa koja je prije bila malo slijepljena, koliko se sjećam, sada je bila uzdignuta prema gore. Još uvijek je imao taj buntovni pogled, kao i pirsing na donjoj usnici. Ubrzo se prebacio na sredinu bine, sa gitarom u ruci. Dobro sam ga promotrila. Nosio je crvenu košulju, ispog koje je bila crna majica. Ako je prije bio privlačan i zgodan, sad je bio hiljadu puta zgodniji i privlačniji. Počeo je svirati, lagano pjevajući. Glas mu je bio jedan od onih glasova koji ti mogu uljepšati dan, samo dok ih slušaš.
Prestao je pjevati, kada je dečko s crnom kosom preuzeo. Luke je nastavio svirati, razgledajući okolo. Trenutak kada su nam se pogledi susreli bio je čudan. Prvo iznenađenje na njegovom licu, od kojeg za malo nije prestao svirati, a onda osmijeh koji mu se pojavio na licu. Uzvratila sam osmijeh, nasmijavši se. Nisam ni za milion godina pomislila da bi ovde vidjela Lukea, nikad!
"You're just a little bit out of my limit" počeo je pjevati, gledajući me. Pjesma im i nije loša, ustvari extra je. Energična je i ritam je vrh. Počela sam lagano plesati uz pjesmu, zajedno s ostalim curama i Elenom koja je bila pored mene.
"Znam tačno šta misliš" čula sam poznati glas iza sebe. Justin. Ubrzo mi je prišao i stao pored mene. Gledao je Lukea, smireno stojeći. Ruke je držao ispred sebe i imao je neki osmijeh na licu, kao da zna sve tajne svijeta. "I ne, to se neće desiti"
"O čemu pričaš?" upitala sam ga, prestavši plesati. Pogled je skrenuo s Lukea, pogledavši u mene. Odmahnuo je glavom, nasmijavši se.
"Znam da si poslije ovog htjela otići u bekstejdž, da vidiš Lukea" uozbiljio se. Kako je... Dođavola! Upravo me je pročitao! Naravno da hoće, zna da smo se Luke i ja upoznali, više nego je i trebalo.
YOU ARE READING
Dark prince
FanfictionBlair Jackson je bila ona djevojka sa stalnim osmijehom na licu. Imala je imućne i pažljive roditelje, malu sestricu i nevjerovatnu skupinu društva. Ali, šta se desi kada, jedne tek obične večeri njeni roditelji odu na okupljanje kod prijatelja, i v...