Dark prince

Festival with... 5SOS?

"Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo." -Victor Hugo

When you feel my heat, look into my eyes, it's where my demons hide. Don't get too close, it's dark inside, it's where my demons hide.

Justin's point of view

"Hoćeš sad igrati bilijara?" upitao sam je, omotavši ruke oko njenog struka. Naglo je okrenula glavu prema meni, zabrinutog izraza lica. Ali kada je shvatila da sam to ja, osmijehnula se, odmahnuvši glavom. 

"Justin" tiho je prozborila, okrenuvši se "Prepao si me. Šta radiš ovde ovako kasno?" upitala me je, oslobodivši se iz mog stiska.

"Znao sam da ćeš doći." vjerovatno nije mogla spavati, kao ni ja. Kada su ostali otišli u svoje sobe, i ja sam. Ali sam ležao bar pola sata, prije nego sam odlučio ustati i otići do kuhinje. Vidio sam je čim je ušla unutra, ali se nisam odmah javljao. 

"Ma nemoj? A kako to?" upitno me je pogledala, dok se smiješak formirao na njenom licu. Uzela je jedan od štapova koji su stajali na stolu za bilijar. Neće valjda... Igrati?

"Jednostavno sam znao" slegnuo sam ramenima. Kimnula je i pružila mi štap. 

"Jesi za jednu rundu bilijara?" počela je namiještati loptice. Očigledno ozbiljno misli s ovim. 

"Zašto ne?" odgovorio sam i uzeo štap. Kada je namjestila loptice, počeli smo igrati. "Dame imaju prednost" promrmljao sam, puštajući je da igra prva. Opalila je prvu i za divno čudo, pogodila. Zatim sam ja bio na redu, opalio sam prvu. Baš kada je bila kod rupe, zastala je, na samom rubu. 

Ljutitog izraza lica, okrenula se prema meni. Štap je uperila u mene "Nemoj da mi popuštaš Bieberu!" stala je ispred mene, skroz mi se približivši "Znam da si je mogao ubaciti" šapnula je, odlazeći. Zar sam tako providan? Bila je na redu da igra, tako da je birala najbolji kut. Očito sam je dobro naučio, pomislio sam. Čak i radi iste poteze kao ja. Nisam ni shvatio da se smijuljim kao budala, dok nisam vidio čudni pogled, koji mi je upućivala.

Igrali smo još nekoliko minuta, i ona ih je ubacila 7, dok sam ja 4. Iskreno, nisam se toliko potrdio da pobijedim, tako da sam njoj prepustio da vodi.
"Navikao si se ovde?" odjednom me je upitala. Naslonio sam se na štap. 

"Valjda? Jesi ti?" upitao sam je, nastavljajući igrati. Opalio sam lopticu, i ovaj put je ustvari upala u rupu.

"Naravno. Kako ti se čine ostali?" okej, zašto me sve ovo ispituje? Prestala je igrati, sada svu pažnju posvetivši meni, očekujući odgovor. Kako mi se čine? Čine mi se kao gomila tinejdžera koji vole Blair.

"Okej su" promrmljao sam, na što je samo kimnula. Sada je ona bila na redu, trebala je udariti zadnju lopticu. Okrenula je štap, dobro naciljala i opalila. 

"To!" malo preglasno je rekla, a onda brzo pokrila usta rukama. Izgledala je kao da je upravo osvojila nagradu. Počela se smijati, potrčivši prema meni. Ruku je stavila oko mog vrata "Nadam se da nisi namjerno izgubio Bieberu" malo se odmakla, još uvijek se smiješeći. 

"O, ne. Nisam" odgovorio sam, zagrlivši je "Ne brini, već smišljam kako da pobijedim sljedeći put" odvalila se smijati, a i ja s njom. Volio sam ovaj njen osmijeh, kada se iskreno nasmije. I kada se šali sa mnom, onako zaigrano. Baš takva Blair mi je najdraža.

"Idemo gore. Gledaj koliko je samo sati!" potrčala je prema stepenicama. Onda se vratila do mene, i počela me vući prema gore. Šta upravo pokušava? "Justin! Hajde!"

"Ideem!" popeli smo se do naših soba. 

Okrenula se prema meni, približivši mi se. Pogledala me je onim divnim pogledom, jednom rukom prešavši po mojoj kosi. Poljubila me je u obraz, tiho šapnuvši "I ja već smišljam načine kako da tebe ponovo pobijedim" i brzo odjurila u sobu.