"Patila je na doista specifičan način. Skrivala tugu od ostalih. Zapravo, skrivala je ona štošta, ali emocije teško. Bila je jedna od onih koje umiju da vole, ali nikad nisu bile voljene."
'Cause I've got a jet black heart and there's a hurricane underneath it, trying to keep us apart. I write with a poison pen but these chemicals moving between us are the reason to start again.
"A šta ću dobiti od tebe?" šapnula je, na što sam se ukočio na mjestu. Osmijeh mi se proširio licem, kada sam shvatio značenje njenih riječi. Zacrevnila se, zagrizavši usnicu. Brzo sam omotao ruke oko nje, privukavši je u strasan poljubac.
Ruke sam stavio oko njenog vrata, obgrlivši je. Osjetio sam kako se nasmiješila kroz poljubac, natjeravši i mene da se nasmiješim. Spustila je mali poljubac na moje usne, prije nego se naglela prema meni, naslonivši se. Osjetio sam kako joj srce luđački lupa, baš kao i što je moje.
Ne znam ni kako bih nazvao ove naše 'trenutke', u kojima se nađemo. Jednostavno se desi, i što je najgore, počelo je da mi se sviđa sve ovo. Počeo sam da volim ove naše trenutke, koje smo znali samo ja i ona, i koji mi izmame osmijeh na lice.
Poljubila me je posljednji put, prije nego se odmakla. Pogledi su nam se susreli i ni jedno od nas nije znalo šta reći. Samo smo zurili jedno u drugo. Uputio sam joj mali smiješak, na što je uzvratila, skrenuvši pogled."Trebali smo poći, ostali će se pitati gdje smo" tiho je promrmljala i osmijehnula se posljednji put, prije nego se odmakla i krenula prema ostatku festivala. Sustigao sam je, prišavši joj.
"Nećeš više prilaziti Lukeu?" upitao sam je dok smo pogledom tražili ostale. Ugledali smo ih, samo nekoliko metara od nas. Ruke sam stavio u džepove, nastavljajući se gurati.
"Ne" kratko je odgovorila. Očito nije o tome željela pričati. Što sam razumio. Sve u vezi toga gada je nepotrebno više spominjati. Samo mi je drago da je Blair konačno shvatila kakav je zaista. Koliko sam joj puta samo htio reći, ali jednostavno nisam osjećao potrebu da to treba da zna, da se zamara time. Ali nakon ovog danas, nisam to više mogao skrivati, ima pravo znati kakav idiot je on.
"Pa gdje ste vas dvoje otišli?!" Elena se odmah počela derati, iznerviravši me. "Ti!" prstom je uperila u mene "Bio si odmah iza mene. Gdje si dođavola nestao?" zatim se okrenula prema Blair "A ti! Gdje ste bili?" cura je jebeno naporna!
"U autu"
"U toaletu" Blair i ja smo u isto vrijeme odgovorili. Ostali su nas začuđeno pogledali, shvaćajući da lažemo. I ja i ona smo se odvalili smijati. "Išli smo da..." počela je i pogledala me, valjda očekujući da je izvučem.
"Uzmemo fotoapart" brzo sam rekao prvu stvar koja mi je pala na pamet. I koja je bila nešto najgluplje što sam ikad rekao! Naravno da mi niko nije povjerovao.
"Fotoapart?" Elena je upitala prekriživši ruke "Dobro, gdje onda on?" upitno nas je pogledala, očekujući odgovor.
"Ali smo onda odlučili da nam ipak ne treba" Blair se ubacila. Trudio sam se ne odvaliti se smijati kao idiot, sva ova situacija je bila djetinjasta. Znam da ne želi spominjati Lukea, ali je bez razloga lagala.
"Okej" Elena je odmahnula, prevrćući očima prema Blair. Kladim se da će je kasnije sve ispitati, kad budu same. Harry je upućivao Blair upitne poglede, na što je promrmljala 'Kasnije ti kažem' neće valjda? Neće mu otići i sve ispričati?
"Blair?" okrenuo sam se prema njoj, približivši joj se. "Nećeš mu reći" rekao sam, gledajući u Harryja. Zašto on sve jebeno mora znati?
"Šta mu neću reći?" sad se pravi da ne zna.
"Nećeš mu reći sve ono što sam ti rekao" krenula je nešto reći, ali sam je preduhitrio "Dovoljno je to što mi znamo i više niko. Ozbiljan sam, ne želim da se to sazna" izdahnuo sam.
ESTÁS LEYENDO
Dark prince
FanficBlair Jackson je bila ona djevojka sa stalnim osmijehom na licu. Imala je imućne i pažljive roditelje, malu sestricu i nevjerovatnu skupinu društva. Ali, šta se desi kada, jedne tek obične večeri njeni roditelji odu na okupljanje kod prijatelja, i v...