Dark prince

In the name of love

Vote and comment 💖

"You bring me back to life, and it's all in the name of love"

Mislim, taj karmin ti sve kaže...

Na trenutak, sve oko mene je stalo. Prestala sam obraćati pažnju na čudan pogled koji nam je taj čovjek davao, ili na to koliko jako je Harry stegao moju ruku, ili na to kako nam je konobar davao čudne poglede.

Moje misli bile su usmjerene na Justina. Na njegovu raščupanu kosu, valjda zbog svađe s onom dvojicom ljudi iz toaleta. Na šake, koje su bile tamno plave i otekle. Ali ponajviše na njegov pogled koji neću zaboraviti. Na početku je tu bilo zbunjenosti i radosti kada me je ugledao, ali ljutnja je prevladala sve te osjećaje. Stajao je pored onog čovjeka ni riječi izustivši od kako nas je ugledao, i ne krivim ga. Nismo se uopšte trebali pretvarati zbog ove gluposti, al sad je kasno. Harry-ja nije ni pogledao, jer mu je pogled bio usmjeren ka meni, kao da mi nešto time pokušava reći. Kao da pokušava razumjeti u kojoj to bezizlaznoj situaciji smo Harry i ja morali držati ruke, i u kojoj smo morali izgledati kao da smo se upravo ljubili dva sata. 

Međutim, kada je njegov pogled prešao na Harry-ja, nevolje su počele. 

"Ti..." Justin je kroz stisnute zube prozborio. Odjednom, okrenuo se prema meni, dajući mi onaj optužujući pogled. "Zašto..." počeo je, ali se zaustavio. Pogled mu je sa mene prešao na Harry-ja. I to je bilo to, znala sam šta će sljedeće uraditi.
"Kučkin sine!" glasno je rekao. Jako je stisnuo šake i iz sve snage udario Harry-ja u lice. Mislim da je taj udarac skupljao u sebi svo ovo vrijeme. Mislim da se pripremao da udari Harry-ja od kako smo ja i on zajedno, ako ne i prije. On ga je nervirao i to je bilo očito, ali ja sam se pretvarala da to ne vidim. Harry je iste sekunde pao na pod, glasno lupivši glavom. O Bože! Svi su zašutili i okrenuli se u našem pravcu. Justin je skočio na Harry-ja i nekontrolisano ga počeo udarati po glavi. Ustvari, gdje god je stigao. Ako neko nešto ne poduzme ovo će se gadno završiti. Dovraga! Zašto svi samo sjede i zure u nas?!

"Justin! Prestani..." krenula sam ga zaustaviti, ali me je jako odgurnuo. "Šta dođavola radiš?!" vrisnula sam. Tada je nekoliko ljudi u odjelima ušlo u sobu i počelo sklanjati Justina koji se tek tada još više razljutio.

"Ako te još jednom vidim blizu nje, bit će svega!" zaprijetio je ustajući. "Pustite me! Odmah!" otrgnuo se iz njihovog stiska. Okrenuo se prema meni, pogledavši me u oči. Skrenuo je pogled, odmahnuvši glavom. Krenula sam nešto reći, ali je podigao ruke, kao da mu je dosta svega. Okrenuo se i istrčao iz kuće najbrže što je mogao. 

Izdahnula sam, zarivši glavu u ruke. Sve sam upropastila! Sranje, sve, sve! 
"Idemo odavde" čula sam Harry-ja kako govori, približavajući mi se. 

Prevrnula sam očima i krenula prema izlazu, proklinjajući sekundu kada sam kročila na ovo odvratno mjesto. Izašli smo iz kuće na pločnik ispred. Vani je bilo toplo i ugodno dok je puhao ljetni vjetarac. Pogledom sam potražila Justina, ali nažalost, već je ispario. Stvar koja me sada brine jeste upravo to što ne znam gdje bi mogao otići. Tek smo došli na ovaj kampus i nismo bili na par mjesta za koja znam. Justin može biti bilo gdje, bilo gdje. Kaput sam stavila preko ruke i krenula prema Harry-jevom autu. Otvorila sam vrata i ušla u suvozačko mjesto, smjestivši se. 

"Vraćam te u tvoju sobu?" upitao je upalivši auto. Pritisnuo je po gasu i krenuli smo, ostavljajući ovo mjesto iza sebe.

"Ne. U vašu kuću, Justin će se vjerovatno tamo vratiti nakon nekog vremena" tiho sam odgovorila, sa malom dozom prezira u svom glasu. On je kriv, on je kriv za sve što se desilo ove noći. Naredio je da otmu Justina? Šta je dođavola razmišljao dok je planirao sve to? Da kad Justina ne bude ja ću mu otrčati u zagrljaj?