Dark prince

Masquerade ball

Is it to late now to say sorry?
Drage moje, ne znam kojim riječima da napišem koliko mi je krivo i žao što dugo nije bilo nastavka. Više od mjesec dana nisam ništa postavljala i osjećam se loše zbog toga. Prvo zbog vas, a nakon toga zbog same priče. Jednostavno se nisam mogla posvetiti dovoljno, pisanju uopšte rečeno. Bilo je tu početaka ali ni jedan kako treba, ni jedan onako dobar. Inspiracija me nije napustila, koliko je volja, zbog škole. Nisam se mogla uopšte fokusirati na priču i to je žalosno, ali tako je. Škola me iscrpi maksimalno.

Ali evo nastavka, i nadam se da će vam se svidjeti.
Btw. kada dođe do dijela Justinovog priznanja, pustite pjesmu.

"Couse I swear I'd burn the city down to show you the lights" - Fall Out Boy

Približila sam se sjedalu na kojem je Harry sjedio i sjela na stolicu pored, udobno se smjestivši. Izvadila sam knjige koje su mi bile potrebne i pripremila se za čas naslonivši se. Osjetila sam kako se okrenuo prema meni, upitno me gledajući. Ubrzo mu je pogled, sa mene, prešao na osobu pored, Justina. Justin je prevrnuo očima, očito iznerviran da je Harry ovde.

"Pored pedeset slobodnih mjesta, ti sjedeš ovde? Stvarno?" naslonio se na lakat, izvadivši mobitel.

U trenutku kada sam htjela nešto reći na njegovu primjedbu, profesor je ušao. Bio je mlad, mnogo mlađi od ostalih koje smo u prolazu vidjeli. Kladila bih se da ovde ne radi ni tri godine. Nosio je sive, naizgled skupe, pantole i bijelu košulju. Od obuće crne, kako se čini nove, cipele, za koje bih isto rekla da su iznad njegove plate. Na ruci je imao... Rolex?! Definitivno je dobrostojeći. Izgledao je formalno obučen, baš onako kako bi i trebao. Plave oči i tamno smeđa kosa, sa par kovrdži koje su mu padale preko čela. Blijeda put i savršen osmijeh koji je pokazao odmah na ulasku, bio je lijep.

"Dobar dan" okrenuo se nekoliko puta, razgledavši čitavu prostoriju, koja je bila puna studenata. "Moje ime je Bruno, Bruno Stanley. I ove godine ću vam predavati književnost našeg jezika" nasmiješio se. Aktovku je ostavio na sto, i sjeo. "Vjerujem da ste dobili raspored, kao i ostalo što vam je potrebno. Za ovaj predmet, to neće biti ništa naručito, jedna skripta" zastao je i izvadio skriptu, predpostavljam. "Ocjene ćete dobiti iz eseja koje budete pisali, kao i lektira koje ćemo čitati čitavu godinu" izdahnuo je i naslonio se.
"Znam da vam je ovo prvi dan, i ne mislim da vas zamaram nekom novom lekcijom. Umjesto toga, možemo razgovarati" otvorio je aktovku i izvadio knjigu iz nje "Dar života. Ima li neko da je pročitao?" vidjela sam kako se par ruku već diglo u zrak, ali ne puno. Ostavila sam olovku na sto i podigla ruku. Čitala sam knjigu prošle godine, za vrijeme raspusta. Autorica je napravila divno djelo.

"Onda vjerovatno znate da se radi o rivalstvu, između dva dečka, za curu" nasmiješio se "Da li ste se vi našli u sličnoj situaciji?" upitao je i pogledao okolo, tražeći ruku. Spustila sam svoju ruku, izdahnuvši. Ova situacija mi je itekako poznata, ali nema šanse da o tome ovde pričam, pred svima. "Da?" neka cura se javila i odgovorila na pitanje. Po njenom, trebamo izabrati drugu osobu, jer da smo prvu voljeli dovoljno, u drugu se ne bi ni zaljubili. Klišej. Neke stvari nisu tako jednostavne.

"Ali Layla nije postupila tako, nije izabrala drugu osobu" Harry je odjednom rekao "Nije svaka situacija ista, ne možemo uvijek postupiti po tom 'pravilu'" to pravilu je stavio pod navodnike, gledajući u tu curu.

"Zašto se onda zaljubila u Jasona, ako je već bila zaljubljena u Camerona?" Justin se oglasio. Justin je pročitao ovu knjigu?! Iznenađeno sam ga pogledala, kao da je upravo uradio Bog zna šta. Ali njegov pogled je bio fokusiran na Harry-ja, koji je bio jednako iznenađen kao i ja.

"Možda jer nije imala izbora? Jason je konstantno bio tu, motajući se oko nje. Bio je najbolji prijatelj njenog brata, samo što nije živio s njom u kući" Harry je odgovorio.