Dark prince

Freeing conversation

-''Nekada je dovoljan pogled umjesto hiljadu riječi.''

Zatvorila sam oči, dok je onaj poznati miris bolnice ulazio u moje tijelo. Malo previše poznat, ako mene pitate. Prisjećala sam se svih onih trenutaka provedenih ovde, a bilo ih je dosta. Naime, kada se sve ono desilo, više nisam imala smisao za život. Ostala sam kao neko siroče, sama na svijetu. Osjećala sam se tako bespomoćno. Bol je bila ono s čime sam živjela dugo vremena. I naravno, pokušala sam se ubiti, da. Mislila sam da mi nikad tako što neće pasti na pamet. Ali, nikad ne znaš šta ti život nosi. Jedino što je meni donio je bol. Ogromna bol i rupa u mom srcu, koju ni vrijeme ne može izliječiti. Nakon toga Harry me je malo urazumio i shvatila sam da i kad se ja ubijem oni se neće vratiti, ostat će mrtvi. On je sve ovo podnio, pa hajmo reći dobro. 

Neprestano sam zurila u vrata na kojima je pisalo 'Dr. Daniella McCall' Hannina doktorica koja je uvijek stizala na vrijeme. Ja, Harry i Hanna je već čekamo pola sata. 

"Ne znam zašto kasni." govorila sam dok sam neprestano lupkala cipelama o pod "Ona nikad ne kasni" ustala sam ne želeći više sjediti, i počela hodati.

Nasmijavši se i Harry je ustao "Blair, vidim da si nestrpljiva. Hoćeš da ti donesem kafu ili nešto" Prije nego što sam uspjela odgovoriti prekinuo nas je ženski glas.

"Jackson? Hanna Jackson?" okrenula sam se i ugledala visoku ženu duge smeđe kose zavezane u obični rep. Oči su joj bile smeđe i imala je taman ten. Nosila je dugi bijeli mantil i na kojem je pisalo dr. Catherine Bieber. Uljudno nam se nasmiješila dok je pretraživala po nečijem kartonu. Pretpostavila sam da je bio Hannin. 

"Da? Hanna je tu" pogledom sam tražila Hannu koja je zbunjeno gledala u doktoricu "A vi ste?" upitlala sam je

"Oh, nisam se ni predstavila. Ja sam Catherine Bieber. Psihijatrica. Od danas pa na dalje ja ću Hanni pomoći oko terapije." prezime Bieber mi je odmah privuklo pažnju, ali nisam željela na to misliti

"Gdje je doktorica Daniella?" upitala sam prilazeći Hanni

"Ona je dala otkaz. Preselila se u drugu državu, tako da sam ja zauzela njeno mjesto. Da li se slažete s tim gospođice... Kako se zovete?" prstima je prelazila po kartonu proučavajući ga

"Zovem se Blair, ja sam Hannina sestra" dovodeći Hannu do doktorice, uputila sam joj mali osmijeh "Samo želim najbolje za Hannu"  

"Naravno. Pa ako ste spremni, ja bih odmah sad mogla početi s terapijom. U koliko si vi slažete naravno." konačno ostavljajući karton, svoju pažnju je posvetila Hanni. Hanna je prvo mene pa Harryja nesigruno pogledala.

"Hanna, ne trebaš se ničega bojati. Doktorica Catherine će nastaviti terapiju baš kao i prošla doktorica. Ako budeš lijepo slušala reći ćemo Ashley da napravi tvoju omiljenu tortu večeras. Je li može tako?" nasmiješio joj se i lagano je zagrlio. Samo je kimnula glavom i otišla do doktorice.

Catherin joj je uputila mali osmijeh i pozdravila je rukom "A vi ste?" uspravila se i pogledala Harryja 

"Ja sam Hannin prijatelj" nasmijao se.

"U redu. Mi ćemo biti unutra. Terapija traje sat i pol. Samo da znate" otvorila je Hanni vrata i uskoro su ušle unutra. Okrenula sam se prema Harryju

"Znači ti si samo Hannin prijatelj, ha?" sarkastično sam ga upitala, lagano ga udarajući o rame.  "Šta ćemo mi raditi čitavih sat i pol?"

"Vidiš to je dobro pitanje. Ali znam šta sigurno nećemo raditi" vadio je mobitel iz džepa, vjerovatno provjeravajući koliko je sati"

"A to je?"

"Pa nećemo sjediti ovdje čitavo vrijeme. Idemo vani. Znam jedno mjesto." krenuo je ispred mene "Ideš li?" pružio mi ruku i pogledao me ravno u oči. Imao je najljepše zelene oči koje sam ikad vidjela. Prišla sam mu i primio me je za ruku

"Kakvo mjesto mi želiš pokazati?" bila sam i više nego znatiželjna

"To je iznenađenje" nasmiješivši se, mobitel je vratio u džep. Izašli smo iz bolnice u svježi proljetni dan. Mrzila sam proljeće, i nagle kiše koje dolaze s njom. Kiše najviše. Ne znam kako, ali je vrijeme uticalo na moje raspoloženje, možda čak i previše. U mom razmišljanju o vremenu me je prekinuo Harry koji mi je otvarao vrata auta. 

"O čemu razmišljaš?" ulazeći u auto, Harry je vadio ključeve iz džepa

"O svačemu. I ničemu" udobno se smjestivši u sjedište izdahnula sam "O vremenu" rukom sam tražila pojas da se zavežem. 

"Da li ikad razmišljaš o tome, kakav bi bio naš život, da se sve ono nije desilo?" upitao je paleći auto. Izašli smo iz parkirališta i krenuli, prolazeći kroz već upaljeno zeleno svjetlo

"Da. Vjerovaatno bi sjedili kući i svi se dosađivali" oboje smo se nasmijali "Bio bi normalniji od ovoga sigurno. Kad samo pogledam u Hannu." da ispustim još jednu riječ sigurna sam da bih zaplakala "Ali dosta o tome, reci mi kako tebi ide koledž?" ostatak puta smo pričali o školi i ostalom. Harry nas je doveo na veliki vrh, preko kojeg se mogao vidjeti čitav grad. Izgledalo je prekrasno. 

"Ovde sam često dolazio kad nisam imao s kim razgovarati" rekao je skidajući jaknu, da bi sjeli na nju "A to se dešavalo prečesto" 

"Ovaj put mogu reći da znam kako se osjećaš. Imala sam i ja takvih dana, samo što bih se ja zatvorila u sobu. Ostalo znaš." Harry je sjeo dole, pokazujući mi da sjednem pored njeg. Naslonila se na njeg. Sjedili smo tu ništa ne pričajući, samo gledajući u daljinu. Nisam željela prekinuti ovu tišinu, godila mi je. Jednu je ruku prebacio preko mog ramena. Kao i njemu. I tad sam shvatila da ću uvijek biti nekako povezana s Harryjem. I da se razdvojimo, i da se više nikad ne vidimo, uvijek ćemo biti povezani. Shvatila sam i šta nas je povezivalo. Bol.

Bol je bila naša veza.  

Ljudi, evo novog nastavka! Sorry što se puno čekali, ali imala sam nekih obaveza. U ovom dijelu nije bilo Blair i Justin dijelova, već Blair i Harry. Koji je par bolji? U idućem nastavku će biti puno Jlair (Justin i Blair) dijelova. Da li će se Blair konačno početi sviđati Justin? Da li će upasti u njegovu zamku_ Saznajte u idućem nastavku! Glasajte! Love u all.