Dark prince

Epilog

"O čemu razmišljaš?" čujem Justina kako mrmlja dok leži naslonjen na mene.

"O nama" tiho odgovorim "Stvari kroz koje smo prošli, trenuci koji su nam se desili, priče koje nosimo" uzdahnula sam. "Vjeruješ u sudbinu?"

Trznuo se i protrljao oči, ustavši. Trenutno se nalazimo na plaži nedaleko od kampusa i gledamo nebo koje se igra različitim bojama. Tačno pred zalazak sunca kao da su se sve boje sjedinile u jednu veliku sliku koja izgleda čarobno preslikavajući se na vodi. U pozadini čujem valove kako odlučno udaraju od obalu davajući svemu ovome neku dodatnu ljepotu.

"Da" naposlijetku je odgovorio "Vjerujem da smo oboje uradili milion malih stvari koje su nas dovele tačno do ovog momenta gdje jesmo. Neke stvari jednostavno nisu slučajnost" kimnula sam, smiješeći se. 

"Uvijek..." zastao je na sekundu, a onda nastavio "Uvijek te želim blizu. Kad se smijemo, kad se svađamo, kad se volimo, kad se na neki način ne možemo podnijeti jer smo u sred nekog argumenta. U mojim mislima, uvijek si sa mnom, i kad fizički nisi tu. Kao da te osjetim svim svojim bićem, osjetim tvoje prisustvo u sebi. Tvoj osmijeh, tvoj pogled, način na koji mi kažeš da me voliš. Milion malih stvari poput razloga zašto voliš slušati pjesme iz 80-tih kada si sva usplahirena i sretna, kako  "Your love" pokreće nekog extroverta iz tebe kojeg si davno zaboravila da imaš, kako "Florence and the machine" može uvijek da te oraspoloži ako si tužna. I kao da bi cijeli život mogao provesti gledajući u tvoje kesetanjste oči i ne bi mi dosadilo" smiješak mu je pobjegao usnama. 

"Kada se pomjeraš, pomjeraš okean u meni" na kraju je izgovorio.

Moj pogled nikada nije otišao sa njegovih očiju u kojima možeš vidjeti svemir kako se nazire. Gledam ga i vidim nedeljna jutra uz kafu, osjetim miris koji u meni budi želju za novim avanturama, vidim zalazak sunca uz gitaru, vidim gledanje zvijezda i prostrano nebo, vidim čitav svemir novih osjećaja, ne iskazanih još. Vidim.

On.

Ja.

I ovaj mali dio našeg univerzuma željan da bude ispisan novim uspomenama.

Kraj

Ako ovo čitate došli ste do kraja priče. Želim da se zahvalim svakoj osobi koja je prošla kroz ovu priču i ostavila trag, pa makar i ne primijetan. Hvala na svakom lijepom komentaru koji ste pisali kroz ovaj period i žao mi je što je nastavak nije bio u pravo vrijeme.