Dark prince

I miss her kisses

Blair's point of view

Lagano sam otvorila oči, protežući se. Protrljala sam oči rukama, brišući ih. Kako spokojan početak dana, pomislila sam. Ostala sam ležeći još nekoliko minuta, jednostavno uživajući u trenutku. Okrenula sam se prema Hanninom krevetu, očekujući da ću je vidjeti kako leži, ali nisam. Krevet joj je bio prazan.

Čudo.

Ona je uvijek ta koja voli da spava jako dugo, čak duže od mene. Sad je pola 9, očekivala sam da će bar do 9 spavati. Predpostavljam da je u toaletu. Ustala sam protežući se, sklanjajući deku sa sebe. Kosu sam zavezala u punđu. Pokucala sam na vrata, ali nije bilo odgovora. Baš kada sam htjela otići dole kod ostalih, čula sam ga.

Predivni zvuk gitare, čuo se ni iz bilo koje sobe, nego Justinove. Na prstima sam lagano prišla vratima, koja su već bila odškrinuta, provirivši unutra. Imala sam i šta vidjeti. Justin je sjedio na krevetu, svirajući gitaru i tiho pjevajući, a pored njega je bezbrižno sjedila Hanna.

Oboje su se smiješili dok je Justin pjevao meni tako poznatu, tako nježnu i lijepu pjesmu. Pjesmu koju sam hiljadu puta poslušala kada bi se loše osjećala. Photograph od Eda. Prstima je prelazio preko gitare s takom lahkoćom, kao da svira oduvijek. Hanna je sjedila pored, zadivljeno gledajući u njeg.
Mislim da ću ovaj prizor pamtiti do kraja života. Tako dražesan, tako poseban.

Kako su uopšte našli gitaru? Valjda su je vlasnici ove kuće ovde ostavili, baš u Justinovoj sobi. Sačekala sam da završe s pjesmom, a onda im prišla. Hanna se nasmiješila kada me je ugledala, ali Justin, nisam mogla definirati njegov izraz lica.

"Blair! Dođi! Justin mi je svirao na gitari" ustala je sa kauča i prišla mi.

"Da, čula sam" odgovorila sam na što se Justin namrštio, ali nije ništa rekao.

"Idem dole do ostalih. Justin" prišla mu je na što se odmah nasmiješio "Da li ćeš mi ponovo nekad svirati? Ovo je bilo super" nasmiješila mu se. Nisam Hannu odavno vidjela da je ovako razdragana i sretna. I nisam je vidjela da se s nekim ovako povezala, osim s Harryjem. Obično je bila zatvorena i nije se ni s kim previše družila. Ali izgleda da joj se Justin činio kao dobro društvo.

"Naravno. Samo reci kad god želiš" skočila je od radosti, omotavši ruke oko njeg. Očekivala sam da neće, ali je ipak uzvratio, lagano je zagrlivši. Još jednom mu se nasmiješila i napustila sobu, ostavljajući mene i Justina same.

"Gdje si naučio tako dobro svirati?" upitala sam ga, prišavši mu. Uzeo je gitaru sa kreveta i stavio u ćošak. Uzdahnuo je i okrenuo se prema meni.

"Moj stariji brat me je naučio" kratko je odgovorio.

"Jack?" rekla sam ne promislivši. On ne zna da ja znam za to. Iznenađeno me je pogledao. Skupio je obrve kao da razmišlja o svemu ovome. Kako sam se tako izlanula?

"Od kud ti znaš za njega?" iznenađeno me je upitao. Bio je ljut, jako ljut. Približio mi se par koraka, na što sam ustuknula, udarivši u ormar. Bio mi je tako blizu da sam mogla osjetiti njegov dah na svojim usnama.
"Odgovori mi!" zahtijevao je

"Vaš vozač mi je rekao. Davno" tiho sam rekla pogledavši ga oči. Nisam ovo namjeravala reći, nisam namjeravala rušiti njegovu privatnost.

Ruke je stavio pored mog struka, uz zid. Nisam mogla definirati njegov izraz lica. Samo je zurio u mene, ni ne terepćući. Pogled mu je, s mojih očiju, prešao na moje usne.

Nedostaju mi njegovi poljubci.

Bilo je prvo što mi je palo na pamet. Upravo sam rekla da mi nedostaju... Justinovi poljubci? Nemoguće! Razmišljajući o njegovim poljubcima, nisam ni shvatila koliko mi se približio, usne gotovo da su nam se dodirivale.