Dark prince

He's back

Ever drifting down the stream —

Lingering in the golden gleam —

Life, what is it but a dream?

Blair's point of view

"Dođite opet" Ashley je rekla sa osmijehom na licu, dok se pozdravljala sa mnom i Alecom, koji smo upravo odlazili. Ashley i Alec su popričali o svim stvarima, razjasnivši sve što je bilo potrebno. Ja sam ih slušala, ali su mi misli čitavo vrijeme bile fokusirane na činjenicu da se Justin vraća večeras. Justin, se vraća, večeras. Šta da mu kažem kad se vrati? Kako da se ponašam? Kako će se on ponašati? Bila su pitanja koja su mi se vrtila po glavi čitavo vrijeme. 

"Naravno" Alec se nasmiješio, zagrlivši je. Okrenuli smo se i krenuli prema autu. Ušli smo unutra i zatvorili vrata, krenuvši. "Hajde, reci. Znam da želiš" tiho je progovorio sa smiješkom.

O čemu on? "Da kažem što?"

"Da kažeš ono slavno 'Rekla sam ti'" imitirao me je ženskim glasom. "Slobodno" odvalila sam se smijati. Kako uopšte zna da to hoću da kažem?

"Neću to reći!" lagala sam. Samo mi je uputio osmijeh, nacerviši se. Nastavili smo se voziti "Rekla sam ti" tiho sam promrmljala, na što se odmah odvalio smijati. "Kad je istina! Čitavo si vrijeme pravio scenu, kad ustvari samo si trebao otići i ispričati se"

"Mislim da mi nisu svi oprostili, do kraja" pogled mu je bio usmjeren prema naprijed. "Ali ipak, i ovo je početak" uzdahnuo je.

"Naravno" složila sam se.

"Da li si ti?" upitno sam ga pogledala "Da li si mi ti oprostila?" izdahnula sam. Da li sam mu oprostila? Ni sama ne znam, niti sam sigurna. Ali jednu stvar znam za sigurno, preboljela sam ga. O da, to jesam. Možda me njegov povratak podsjeća na neke lijepe trenutke koje smo proveli zajedno, ali to je to. Samo sjećanje, ništa više. On je moja prošlost, koju ne mogu promijeniti, ali koju sam prihvatila. To je to.

U tom trenutku je parkirao auto ispred kuće, okrenuvši se prema meni.  Upitno me je gledao očekujući odgovor "Ne znam" skrenula sam pogled.

Uzeo je moju ruku, u svoju, nasmiješivši se "Da li ćeš ikad?" 

Okej, ovo postaje neugodno. "Vidi Alec, nisam ljuta na tebe, ili išta slično. Ne možeš biti ljut na nekoga koga ne viđaš" izmakla sam ruku, iz njegove.

"Shvatam, treba ti vremena" okrenuo se "Uredu je, treba ti vremena" 

"O vjeruj mi, imala sam i više nego dovoljno vremena" oblizala sam usne "Sve je uredu, stvarno" izašla sam iz auta. Stvari postaju malo... čudne. I on je izašao iz auta, zatvorivši vrata. Ušli smo u kuću, očekivajući mir i tišinu. Ali umjesto toga, Bill i Jaden su hodali po kući s nekim papirima, nadvikivajući se.

"Hej. Šta se dešava?" zbunjeno sam upitala. Bill je bio poslovno obučen, što vidim prvi put od kako sam ovde. Zategnuo je kravatu, popravljajući je. Nosio je sivo odijelo, lakirane cipele koje mogu samo misliti koliko su koštale i ručni sat. 

Kao i JADEN?!

Nosio je odijelo, koje jednostavno nisam mogla zamisliti na njemu. I koje mu je dobro stajalo, moram priznati. "Idemo u firmu" Jaden je kratko odgovorio, prikupljajući neke papire.

"Blair" Bill se konačno okreno prema meni "Danas imam važan sastanak, na koji moram prisustvovati, nažalost. Možeš i ti krenuti, ako želiš naravno. Samo obuci nešto formalno" okrenuo se ubacajući neke papire u aktovku. Ja da idem? Ovde ću se ionako dosađivati.

"Može" brzo sam potrčala prema sobi, zatvorivši vrata. Kako sam donijela sve stvari ovde, sigurno mogu naći nešto što će mi služiti. Otvorila sam ormar, prevrćući po stvarima, tražeći nešto. O hajde! Mora biti nešto!