-''Nisam ti ja za laži, prevare, spletke i glumu. Možda jesam naivna i previše iskrena, ali zato bar mogu da spavam noću. A ti? Da li možeš da spavaš ili se 'družiš' sa svojim neprijateljem? Mislim da se zove savjest.''
2 riječi.
Bile su potrebne samo dvije riječi, da poprave moj dan, da mi izvuku osmijeh na lice, da se osjećam presretno.
"Sretan rođendan" bile su prve riječi koje je moja sestra izgovorila u posljednjih godinu dana. Od kako je doživjela šok, nije progovorila niti riječi. Ponekad bih je čula u noći kako plače. Njie imala volju, niti želju da se barem potrudi da priča. Ali izgleda da je nova doktorica uticala bolje na nju nego što sam mislila. Konačno sam čula taj mali slaki glas, koji mi je mnogo nedostajao. Čitavo poslijepodne je provela u sobi, a sada i znam zašto, pripremala se. Skočila mi je u zagrljaj čvrsto me zagrlivši.
"Hanna, tako sam ponosna na tebe. Ovo je najbolji rođendanski poklon ikad. Stvarno" uhavtila sam je i zavrtila u krug. Nasmiješila mi se, ruke je stavila na prsa, oblikovala srce, i prstom pokazala na mene. Što je značilo 'Volim te'. I ja sam stavila ruke na prsa, oblikovala srce, ruke raširila i pokazala na nju, što je značilo 'I ja tebe najviše na svijetu'.
"Bravo Hanna" Ashley joj se blago nasmiješila, spuštajući kokice na stol. Bilo je 6 sati, i svi smo sjedili u kuhinji. Na Tv-u je bila neka komedija, u koju su svi bukvalno zurili ni ne trepnuvši. Premjestila sam se na kauč, pokušavajući shvatiti film. Moje tijelo jeste bilo ovde, moje oči su gledale tv, ali mi je u mislima bilo sve osim filma. Izdahnula sam, i prestala pokušavati. Zvono se oglasilo, skočila sam, ustajući da otvorim. Na vratima je bio Justin. What the hell?
"Justin? Šta ti radiš ovdje?" ne razmišljajući sam ga napala. Nosio je kimono majicu, i tada sam prvi put vidjela njegove tetovaže, koje je imao po cijelim rukama. Bilo ih je puno, ako ne i previše. Kao i uvijek, izgledao je savršeno.
"Wau, smiri se. Ne ujedam" nasmijao se, i bliže mi prišao "Vodim te negdje" rekao je kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. Glasno sam se nasmijala
"Zašto misliš da bih ja igdje išla s tobom?" prekrižila sam ruke, pogledavši ga u oči. Ova situacija me je zabavljala.
Na trenutak me je sumnjičavo pogledao "Pa rođendan ti je. Zar ne?" kimnula sam. "Pa vodim te negdje za tvoj rođendan"
"Nisam baš raspoložena za izlaske. Soory"
"Pa zato sam ja tu, da ti promijenim mišljenje. Hajde, bit će zabavno" pogledala sam ga sumnjičavo, te kimnula, i otišla da se javim da izlazim. Vidjela sam ga iza kako se cereka.
"Ashely, izlazim"
"Whoah, whoua. Od kud sad to odjednom? S kim izlaziš?" ova ju je vijest očito iznenadila. Slabo sam izlazila, u stvari, ne sjećam se kad sam zadnji put izašla, a da to nije bio neko od njih. Iznenađenje je pokušala prikriti, nakašljavši se, ali nije uspjela, bilo je očito. Sad su sve oči bile uprte u mene. Cool.
"Drug iz škole" Tyler me je pogledao, dok je suzdržavao smijeh. Ne mogavši više, prasnuo je i počeo se smijati, kao budala. Prišla sam mu i šapnula "Nemoj da Ashely sazna šta ti gledaš. I nemoj mi praviti nevini izraz lica. Jer i ja i ti znamo o čemu govorim" šokirano me je gledao "Ne bi se usudila" lagano sam se nasmijala "Oh, itekako bih" prezirno me je pogledao i skrenuo pogled prema Tv.
"Uredu. Nemoj dugo" kimnula sam, i uputila se prema vratim, gdje je Justin stajao, očito slušajući sve. Kada me je vidio da dolazim, usutknuo je i izašao na polje. Izvadio je ključeve od auta, kada smo ušli, upalio ga je i krenuli smo
"Pa, gdje me vodiš" izvadila sam mobitel, provjeravajući koliko je sati. Nisam se željela previše zadržavati. "I reci mi ako je to neka večera, da odma iskočim iz auta"
"Ne brini se, nije večera. Ustvari je suprotno od toga." ostatak puta smo se vozili u tišini. Pogled mi je skrenuo prema Justinu. Oči su mu bile usmjerene prema naprijed, vilica stisnuta, izgledao je kao da je ljut. Ruke je čvrsto držao za volanom, tako čvrsto da su mu se mogle vidjeti vene. Izgledao je nekako sexy. Nisam ni shvatila da bukvalno zurim u njeg, prije nego što je pogledao u mene, brzo sam skrenula pogled. Damn it!
Stigli smo pred neki manji bar, bio je izvan grada, nikada prije nisam bila tu. Kada smo izašli, shvatila sam da bar nije bio mali, Bilo je ljudi koji su sjedili ispred, to su uglavnom bili parovi. Ušli smo unutra, osjetio se miris cigarete, pomiješan s alkoholom. Dobro sam pogledala, odmah sa strane je bio šank, a okolo stolovi. Šta smo radili ovdje, baš kada sam htjela da Justina pitam, ušli smo u manju prostoriju u kojoj su se nalazili stolovi za bilijar. Oh ne. Ne, bilijar. Bila su tri stola, dva zauzeta, i jedan slobodan, prišli smo mu.
"Bilijar? Stvarno?"
"Što? Ne voliš ga?" uzeo je dva štapa, i meni jedan dao, te je poredao loptice, u savršen trougao
"Ne, jednostavno nisam imala priliku da ga igram" iznenađeno me je pogledao
"Zezaš me? Onda pusti da te profesionalac nauči" znala sam šta će sljdeće uraditi. Prišao mi je s leđa, te krenuo da svoje ruke stavi na moje. Odmakla sam se
"Mislim da ipak mogu sama" okrenula sam se i uzela štap. Osjetila sam njegov pogled na meni.
"Hajde da se kladimo. Ako izgubiš, ja ću te naučiti da igraš." "Dobro, a ako ti izgubiš?" nasmijao se kao da sam izvalila šalu stoljeća
Justin's point of view
"A ako ti izgubiš?" ne mogu vjerovati da me je ovo pitala. Odvalio sam se smijati, dok me je ona čudno gledala. "Honey, ja nikad ne gubim"
"Uredu onda, da te vidimo" pustio sam je da ona prva igra. I pogodak! Uspjela je prvu da ubaci. Ali su ostale gotovo sve bile promašaj. Oblikovala je usnama 'mrzim te', te mi prišla. "Pa profesionalac, prosvijetli me" Nagela se dole i usmjerila štap prema loptici
"Zapamti, da je u bilijaru, sve u uglovima. Pravim uglovima naravno." jednu ruku sam prebacio preko nje, uhvativši štap, i nageo se do njene glave. "Moraš lagano, i samo pratiš." opalila je i pogodila. Zatim je podigla glavu, i pogledi su nam se susreli. Bili smo jedno uz drugo, mogao sam osjetiti njen miris peperminta na svojim usnama, ali se brzo odmakla i pogledala me.
"Pa moram priznati, nisi loš" nasmiješio sam joj se. Igrali smo još nekoliko puta, onda smo odlučili ići. Putem njenoj kući smo uglavnom pričali o školi.
"I kako planiraš provesti raspust?" upitao sam je, dajući gas. Bili smo na pola puta
"Vjerovatno će mi biti dosadan, kao i svaki"
"Siguran sam da ovaj neće. Siguran sam da će ti ovaj raspust biti pun iznenađenja." slegnula je ramenim "Kako bi ti to mogao znati?" "Jednostavno znam"
"Justin, je li sve prošlo u redu?" kada sam Blair odvukao kući, vratio sam se svojoj kući. Otac je sjedio u uredu. Sam u mraku, ostali su otišli spavati.
"Da, i bolje nego uredu."
"Jesi sve saznao? Sve što je potrebno?" prelazio je po nekim papirima, tražeći bilješke. Nešto je zapisao a onda se nasmijao "Znači sutra. Sutra ćemo je kidnapovati."
Veoma brzo ste uvijete ispunili, pa sam se potrudila da odmah napišem. Znam da je ovaj dio glup, ali će sljedeći biti bolji. Za sljedeći 12 vote i 4 komentara. love u
YOU ARE READING
Dark prince
FanfictionBlair Jackson je bila ona djevojka sa stalnim osmijehom na licu. Imala je imućne i pažljive roditelje, malu sestricu i nevjerovatnu skupinu društva. Ali, šta se desi kada, jedne tek obične večeri njeni roditelji odu na okupljanje kod prijatelja, i v...